Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Vjernici katoličke vjeroispovijesti dana, 1. studenog obilježavaju praznik Svi Sveti, a  2. studenog Dušni dan ili Dan mrtvih. Cvijećem i svijećama okitit će se grobovi bližnjih, u crkvama će se održati posebne mise, a na grobljima blagoslov grobova.

Pod izrazom “Svi sveti”, ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima, već na sve one neupadljive, zaboravljene ljude koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja…. svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.

Prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću, dok je Papa Grgur III. (731. - 741.) premjestio ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom »Samhain« koji je označavao Novu godinu.

Samahain je bio najveći i najznačajniji praznik u keltskom kalendaru. Kelti su vjerovali da na ovaj dan duhovi šeću svijetom živih, jer tada duše onih koji su umrli tijekom godine putuju na drugi svijet. Ljudi su se okupljali i prinosili žrtve mrtvima, u oblika voća, povrća, životinja.. Palile su se i velike vatre, kako bi se putujućim dušama pomoglo u prelasku na drugi svijet i kako bi se lutajuće mrtve odvratilo od opsjedanja živih.

Papa je naknadno izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama:

svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu.

Običaji:

• U Hrvatskoj je ovaj blagdan bio prihvaćen kao mali ili prvi Božić, pa se za taj dan pekla prva orehnjača ili makovnjača, jela se purica punjena kestenjem, kruškama ili jabukama, med i pouljeni grah.
• Odrasli namjerno ostave mrvice na stolu kako bi na Dušni dan djecu uvjerili da su dušice bile.
• Jedan od poznatijih sjeverozapadnih običaja najvjerojatnije ima keltsku podlogu: u noći između Svih Svetih i Dušnog dana, na stolu se ostaljala litra vina i litra rakije, u otvorenim bocama i nekoliko čaša pokraj njih. Ukoliko tko od predaka naiđe tu noć, da se počasti…
• Drugi običaj je ostavljanje znaka na grobu. Obično bi se na križ na nečijem grobu (ukoliko iz te obitelji ima cura za udaju) odostraga zacrtala crta kredom ili nečim sličnim. To je bio znak da je netko zamijetio curu iz neke kuće i da će za sv. Andriju ( 30.11.) u tu kuću doći prosci (snuboki). Razlog ovog običaja je bio jednostavan: kako je bilo malo prilika za “društveni život”, nekada se mogućeg partnera moglo upoznati samo na crkvenim svečanostima, jer su ionako bile jedine. A kako je društvo bilo postavljeno, to je bio način komunikacije. Nama danas neobičan, ali tako to nekada bješe…

Ovako to rade Meksikanci

Jedan od najrasprostranjenijih običaja Meksikanaca desetljećima  je pozivao djecu (male anđele), za pamćenje na prethodni dan (1. studeni, Svi Sveti) da s igračkama i šarenim balonima ukrase njihove grobove.

Sljedećeg dana odrasli koji su umrli su bili počašćeni izloženom, pokojnikovom omiljenom hranom i pićem, kao i ukrasima i osobnim stvarima. Cvijeće, posebno zempasúchil (indijska riječ za posebnu vrstu nevena) i svjeće, koji su postavljeni na grobovima, trebali su duše odvesti doma svojim voljenima.

Prvo, cijela obitelj priprema grobnice i oltare, čiji članovi donose pokojnikovu omiljenu hranu i piće. Svijeće su zapaljene, drevni tamjan  gori, molitve i crkvene pjesme za mrtve su zapjevane, a zatim se piće i hrana konzumiraju. Nešto poput piknika.

U šest sati  popodne, zvona se oglašavaju svakih 30 sekundi, dozivajući mrtve. Zvona se čuju i tijekom noći. Pred zoru, zvona prestaju, a rođaci onih koji su držali bdijenje tjekom cijele noći, odlaze kući.

Jedan od najupečatljivije odvijanje proslave Dana mrtvih odvija se na jezeru Pátzcuaro, gdje u cik zore (1. studenog) Purepecha indijanci proslavljaju svečanim lovom na patke. U ponoć, kuhana patka i druge začinenje poslastice se donose na groblje, gdje treperi na tisuće svijeća. Za posjetitelje koji dođu slijedi čudnovat prizor – žene se mole, a muškarci pjevaju.

Bilo kako bilo, slavite li ovaj dan ili ne, odvojite trenutak da se sjetite svojih najmiliih koji više nisu s vama, a onda pođite se družiti sa živima jer na današnji dan slavi se i život!