Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Literarni radovi učenika 6-ih razreda na temu

"Božić je vrijeme skromnosti i sreće" i "Božić dolazi"

Božić je vrijeme skromnosti i sreće

Božić više nije što je nekad bio. Nekad je to bilo vrijeme sreće, mira, oprosta i skromnosti, a sada je brige i luksuza. Sve blješti kao i mi. Sjajimo izvana, a iznutra sve je pusto. Kupuju se pokloni koji ne vrijede ništa. Nekome pokloniš prst, a on nije zadovoljan niti cijelom rukom. Tražimo proroke u oblacima, a ne vidimo ni prst pred nosom. Hm... Neki ljudi su drugačiji i bolji, oni su siromašni, ali samo izvana. Oni imaju srce tako toplo da vrijedi čitavo bogatstvo i imaju obitelj i ljude koje pozdrave kada prođu pokraj njih. Za njih ne postoji Djed Božićnjak, preokičen bor. Oni su jednostavno drugačiji, sjaje iznutra, a izvana su potpuno prazni. Njima je najveći poklon topla riječ i netko koga će imati pokraj sebe... Naš je problem što ne vidimo to, a oči su nam potpuno zdrave. 

Nensi Dodik, 6.f

Božić nekada

Božić ne tako davno, moja baka, ga je proslavljala ovako:

- Najstariji ukućanin je rano ujutro, odlazio u šumu po badnjak, kako bi ga navečer mogli upaliti. Uvečer kada ga zapale, a gorio bi cijelo vrijeme u ognjištu do Malog Božića. Kada dođe jutro ljudi se okupe i idu u crkvu... Crkva je bila ukrašena slamom, a slama je bila obilježje da se Isus rodio u štalici... Kada dođu kući, spremi se svečani ručak: juha, meso, vino, pogača s novčićem, koju bi lomili, upale svijeću, pomole se za zdravlje... Poslije se spuste u selo te pjevaju, igraju kolo... Danas slično proslavljamo Božić. Idemo u crkvu, spremamo ručak, budemo zajedno i uživamo u toplini našeg doma... Običaj Božića nekada i sada nažalost za mnoge ljude su se promijenili. Sretna sam što nisam među takvima i što je moja obitelj sačuvala sve ono što bi ovaj blagdan trebao biti: ljubav, mir, spokoj u duši.

Petra Bradaš, 6.f

Božić nekada

Prije ljudi nisu imali veliku raskoš, ali se u kući osjećala toplina i ljubav. Na taj se način ukrašavali jelka. Kuglice nisu bile od zlata i srebra, ali su bile jako lijepe. Nisu bile savršene i okružena šljokicama, ali su urađene sa strpljenjem. Baka mi je rekla: ni raskoš, ni slava ne vrijede ništa ako uz to nemaš ljubav i ako uz to nisi sretan. Moraš znati dijeliti i davati  jer samo ćeš tako osjetiti duh Isusova rođenja. Nakon tih riječi sam se upitala: treba li uopće ukrašavati bor sa zlatnim, kuglicama da shvatim tko sam i  da shvatim što je Božić? Ne, nije potrebno. Jer pravi Božić leži  negdje u nama, u našim srcima, jer samo netko tko se zove BOG može nam pomoći u tome.

Petra Barać 6.f

Božić nekada

Hmm... Božić kažeš?

Za neke ljude Božić je samo vrijeme darivanja, kada očekujku da dobiju što više darova. Svaka majka u to doba bi poželjela samo vidjeti sreću svoga djeteta.

Željela bi vidjeti osmijeh na njegovu licu. Nisu imali televiziiju, računala ili nešto slično, ali su bili sretni.

Najveći dar im je bio zagrljaj drage osobe, a večera na kojoj su se svi okupljali i na kojoj su svi bili sretni uvijek je svakoga oraspoložila.

Čitava obitelj bi ukrašavala mali bor s ukrasima koje su sami napravili, pjevajući božićne pjesme i zajedno odlazili na polnoćku.

Kad bi se vratili, legli bi u krevet i iščekivali jutro da vide što ih čeka ispod bora.

Poklon bi bio skroman, ali oni su bili zadovoljni.

Da nam je danas vrijeme koje je nekada bilo, da ljudi ne žive samo od novca...

Eh, da je bar Božić kao što je bio nekada... !

Dolores Medić 6.f

Božić

Razgovor s bakom

Zanimalo me kako se nekada slavio Božić, a kako se slavi sada pa sam razgovarala sa svojom bakom.

JA: Možeš li se sjetiti što ti je bilo najljepše za vrijeme Božića?

BAKA: Cijela je obitelj bila na okupu. Na podu je bila slama na kojoj smo se mi djeca igrali. Zapalili smo svijeću, molili se Bogu i svi pjevali božićne pjesme.

JA: Kako ste se pripremali u vrijeme došašća?

BAKA: Nismo imali posebne pripreme osim sijanja pšenice za Svetu Luciju i molitve.

JA: Kako ste dočekivali Badnjak?

BAKA: Očistili bi kuću i sve oko kuće. Najstariji muški član obitelji donio bi hrastovo deblo (badnjak) te ga zapalio na ognjištu. Na podu bi prostrli slamu i ne bi je micali sve do kraja blagdana. Za večeru bi pripremili bakalar i navečer bi upalili svijeću koja se gasila s kruhom umočenim u vino. Najstariji član obitelji otišao bi u staju i izmolio posebnu molitvu za stoku.

JA: Jeste li imali ikakav poseban običaj za vrijeme ponoćne mise?

BAKA: Misa se tada nije održavala u ponoć nego ranije i cijelo selo je pješice išlo do crkve i nazad. Putem smo pjevali božićne pjesme. Ispred crkve zapalili bi badnjak.

JA: Kakav je bio ugođaj na sam Božić?

BAKA: Taj dan hrane je bilo u izobilju. Nama je božićni poklon bila smokva i jabuka i tome smo se radovali. Taj dan nitko nije smio opsovati ili nekoga uvrijediti, taj dan je stvarno bio Božji dan. Čestitali smo Božić baš svima.

JA: Kako ste dočekivali goste?

BAKA: Počastili bi ih vinom, smokvama, jabukama i keksima jer tada nije bilo kolača.

JA: Koja je razlika između Božića danas i Božića nekada?

BAKA: Nekada je Božić bio pun topline, ljubavi i opraštanja, a danas je sve manje toga. Danas su ljudi za Božić u duši osamljeni, a prije smo svi bili sretni zajedno sa svojim bližnjima.

Lucija Ercegovac 6.e