Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

U Vodicama je 2.3.2016. godine održano županijsko natjecanje literarnih radova, Lidrano. Naša učenica Marija Tokmakčija se predstavila sa svojim radom "Zašto ljeto, zašto zima?". Mentorica joj je bila učiteljica hrvatskog jezika, Ana Fatović-Gligora.

U nastavku pročitajte cijeli sastavak.

Zašto ljeto, zašto zima?

     Jedan zid u mojoj sobi oslikan je cvijećem, suncem i morem, a s drugog mi se smješkaju pahuljice, snjegović, oblaci, ukratko, slike zime.

    Krenula sam na spavanje, ali nisam mogla zaspati. Začula sam dva glasa. Jedan nježan i topao, a drugi hladan i promukao. Prepirali su se. Ustala sam i shvatila da glasovi dopiru iz mojih slika. Viknula sam: „Hej, prestanite! Tko ste vi?“ Iz slika ljeta javio se nježan glas: „Ja sam Lipanj. Drago mi je.“ Iz slika zime začulo se: „Ja sam Prosinac. Kako se ti zoveš?“ „Ja sam Marija.“ Pokušala sam razgovarati s njima, ali nisu me slušali. „Poslušaj svoj glas kako je tako nježan, a moj je tako grub“, rekao je Prosinac Lipnju. „Ti si tako lijepe bijele boje“ reče Lipanj. „A ti…“ šaptao je Prosinac, ali sam ga prekinula: „svatko od vas je poseban na svoj način“. „Reci nam Marija, koji mjesec najviše voliš?“ – upitao me Lipanj. „Volim Lipanj jer završava nastava, sunčano je, idemo na more, ali…“ „Znao sam, rekao je Prosinac tužno, ja ne vrijedim!“ „Volim i prosinac jer mi je rođendan, Božić, ponekad pada i snijeg“, pokušala sam ga utješiti. „Zar sam ja stvarno vrijedan?“ Lipanj i Prosinac rekli su u isto vrijeme. Moje slike počele su svijetliti. „Što se događa?“ upitala sam. „Hvala ti za sve“, veselo je rekao Lipanj.

      Sada su lipanj i Prosinac samo slike na mome zidu. Naučila sam nešto iz ove priče. Ne znam je li se ovo stvarno dogodilo ili su Lipanj i Prosinac samo proizvodi moje mašte ili nekog sna, ali što god da je radujem se sljedećem susretu s njima.

Marija Tokmakčija, 5.d