preskoči na sadržaj

Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Login
Sada je točno...

Logo škole

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Šk. kalendar '23./'24.

Raspored zvonjenja

Click here for more graphics and gifs!

PRIJEPODNE

1. 8:00-8:45

2. 8:50-9:35

3. 9:40-10:25

4. 10:45-11:30

5. 11:35-12:20

6. 12:25-13:10

POSLIJEPODNE

1. 14:00-14:45

2. 14:50-15:35

3. 15:40-16:25

4. 16:45-17:30

5. 17:35-18:20

6. 18:25-19:10

Knjižnica

DIGITALNI KATALOG

Dokumenti '23./'24.

 

e-Twinning škola

e-Škola smo od 2016.

Office 365

Microsoft Showcase

Microsoft Showcase School

za 2016./2017.g. i 

2018./2019.

Mi smo ENABLE škola

DABAR

Korisno za učitelje

ncvvo

Kninska tvrđava/muzej

TZ Knin

Brojač posjeta
Ispis statistike od 14. 10. 2011.

Ukupno: 2158260
Ovaj mjesec: 5806
Ovaj tjedan: 768
Danas: 85
Projekti

Erasmus+ Logo i web

Anketa (mala)
Radujete li se početku školske godine?



Školski profili

Upisi u srednju školu

Obrazovanje

Sigurniji internet

Red Button MUP

Izdavačke kuće

 

Edutorij eŠkole

Časopisi

Portali i e-novine

net.hr

24sata.hr

Dnevnik.hr

Jutarnji list.hr

tportal.hr

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
PRVI DAN PROLJEĆA - Dan posebne magičnosti u drevnim religijama
Autor: Lucija Petrović, Danijel Forjan, 20. 3. 2012.

Osim meteorološke vrijednosti, obzirom da se nakon duge i hladne zime, proljeće uvijek iščekuje s velikim nestrpljenjem, ovaj dan u mnogim kulturama predstavlja glavni dio religijskog kultusa. Od davnina je poznat kao dan posebne magičnosti, koje je, u kultovima antičkih religija novoga i staroga svijeta, zauzimao posebno istaknuto mjesto.


Sama riječ ekvinocij dolazi od dvije latinske riječi - aequus što znači jednak i nox što znači noć. Iz ovoga možemo zaključiti da se ta riječ kod nas zapravo krivo prevodi - ravnodnevnica, a ona zapravo znači ravnonoćje.

U starom se Rimu, prvi dan proljeća slavio kao početak nove godine. A još davno prije toga, stari su Kelti ovaj dan slavili kao uskrsnuće Sunca. Još se i danas neopagani skupljanju na Stonehengeu, koji je konstruiran tako da se, u zoru prvog dana proljeća, sunce uzdiže točno iznad menhira. Tada tisuće ljudi moli drevne druidske molitve i slavi život.

Obzirom da se proslava najvećeg kršćanskog blagdana, Uskrsa, zapravo preklapa s proljetnim ekvinocijem, crkve zapadnih i istočnih denominacija Uskrs računaju kao prvu nedjelju nakon prvog punog mjeseca, nakon proljetnog ekvinocija. A i sama uskršnja ikonografija sa zečevima, pilićima i bujnom vegetacijom zapravo je kopija starih poganskih običaja Egipta, Grčke i Rima.

Prvi dan proljeća ima poseban značaj i u Iranu. Naime, ondje se na taj dan slavi Nowruz, što u doslovnom prijevodu s perzijskog znači novi dan. Korijene ovog blagdana pronalazimo u predislamskom razdoblju. On potječe iz zoroastrizma i obično se prikazuje kako lav proždire bika. Takav prizor možemo vidjeti na reljefima iz vremena cara Darija, pa i ranije.

Proslava Nowruza u iranskim zemljamaProslava Nowruza u iranskim zemljama

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sam se naziv Nowruz prvi puta spominje u drugom stoljeću prije Krista, u brojnim perzijskim zapisima, ali sa sigurnošću se zna kako je obilježavan u doba vladavine dinastije Ahemenida, koji su vladali od 638. do 330. godine prije Krista. Na taj se dan gotovo sve iranske obitelji okupljaju i promatraju sunce, uz obavezno čašćenje i veliko veselje. Slave ga svi iranski narodi, a proširio se i na središnju Aziju, te na dijelove Kine, a stigao je čak i do Blakana. Pretpostavlja se da je ovaj blagdan došao i do Židova, koji su ga preimenovali u Purim. To je, naime, židovski blagdan koji podsjeća na izbavljenje Židova koji su bili u opasnosti istrebljenja u Perziji, što je zapisano u Knjizi o Esteri u Starom zavjetu. Održava se u rano proljeće, a popraćen je svojevrsnim karnevalom.

Proljeće se, dakako, slavilo i slavenskim zemljama. U ovim su krajevima posebnu važnost imale proslave Zelenog Jure. Iako je to slavlje dolazilo u kasno proljeće, vjerovalo se da on s proljećem dolazi iz podzemlja kako bi donio bujnu vegetaciju i toplo vrijeme. A tko je zapravo bio Jura? Sin boga Peruna, koji je ubrzo nakon rođenja bio ukraden i odnesen bogu Velesu, bogu podzemlja i stoke, koji je o njemu preuzeo brigu. Obzirom da se oduvijek vjerovalo da je podzemlje zeleno i puno vegetacije, mislilo se da Jure s proljećem donosi sam početak cvjetanja i listanja.

Isto tako, vjerovalo se da zemlja podzemlja leži iza mora na jugu, kamo ptice migriraju po zimi, i da Jure dolazi upravo od tamo.

Zato, za svaki slučaj, recite - „Dobro nam došao, Jure!“, možda s njime stvarno stigne i lijepo vrijeme.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju