Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Kao i svaki blagdan, tako se i Uskrs diljem svijeta slavi na posve različite načine, no većini je naroda zajedničko ukrašavanje pisanica. Bojenje jaja za Uskrs običaj je za koji se rijetko pitamo odakle potječe i zašto ga činimo, no naposljetku, to nije ni važno. Koliko se tradicije razlikuju od zemlje do zemlje, vidi se i po različitim uskrsnim običajima u svijetu.

Belgija ima slične tradicije kao Amerika, ali se češće govori da uskrsna jaja donose zvona iz Rima. Naime, priča govori da zvona sa svake crkve na ''tihu subotu'' (stille Zaterdag) ne zvone jer su otišla u Rim. U istočnom dijelu Nizozemske u sumrak se pale uskrsne vatre. U okolici Magdenburga dječacima se simbolički ''isprašio tur'' da bi se iz njih istjeralo loše ponašanje.

Taj je običaj bio čest i u Škotskoj gdje postoji izreka ''istučen kao na Uskrs'', koja znači da je za neki prijestup dobivena preblaga kazna. Sličan običaj postoji i u Češkoj gdje se od vrbinog granja na posebni način isprepletu POMLAZKE (kao korbači) kojima na Uskrsni ponedjeljak momci simbolički 'šibaju' djevojke. Svakome tko je dobio pomlazkom, to donosi mladost, zdravlje i plodnost. Nekada su seljaci pomlazkama šibali svoju stoku i sve ukućane.

Norvežani također njeguju zanimljivu tradicija. Budući da vjeruju da će se na Uskrs riješiti ubojstva, na televizijskim su programima detektivski filmovi, časopisi objavljuju kriminalističke priče, a čak i kartoni mlijeka imaju priče o neriješenim ubojstvima. Druga je tradicija igranje Yahtzee igara. Norvežani i Danci na Veliku subotu u džepovima nose komadiće beskvasnog kruha umotanog u bijelo platno da bi ga pojeli u ponoć. Sam običaj bio je čest i u vikinško doba kad su Vikinzi nosili sa sobom zimzelene bobice koje su simbolizirale život.

U Finskoj i Švedskoj tradicija je bojenje jaja. Malena djeca odjevena u vještičje kostime skupljaju slatkiše od vrata do vrata u zamjenu za ukrašene cice-mace. Taj je običaj rezultat miješanja ortodoksne tradicije blagoslivljanja kuća s grančicama cice-mace te skandinavske vještičje tradicije. U Laponiji, pokrajini Djeda Mraza, uz pjesmu i ples stanovnici se igraju sa snijegom, prave se snjegovići te se slavi Isusovo uskrsnuće i buđenje prirode.

Španjolska možda ima najspektakularniju proslavu. Naime, splavi koje plutaju s ukrašenim figurama predstavljaju likove iz biblijske priče o Kristovu uskrsnuću, a slavi se uz povorke i gozbe. U Bugarskoj i Rumunjskoj na Veliku subotu stavljaju se brašno, sol, kvasac i pisanice na prozore, a od tih se sastojaka na Uskrsni ponedjeljak zamijesi kruh. Potom se kruh blaguje da bi godina bila plodna.

Na Lampedusi, talijanskom otočiću, na Uskrs se zaboravljaju sve svađe i nesporazumi. Na Veliku subotu Sicilijanci kući nose cvijet pasjeg zuba koji tog dana ima magične moći te donosi veselje i ispunjavanje želja. Sličan je običaj razvijen i u Poljskoj gdje se Uskrs naziva Wielkanoc (velika noć) što upućuje na vjerovanje i održavanje obreda u uskrsnoj noći.

U Brazilu se pokrajini Minas na Veliku subotu džepovi pune komadićima kvarca koji se na Uskrs ostavljaju kod kuće. U Polineziji se na Veliku subotu krste školjke za koje se vjeruje da su povezane s morskim duhovima. Nakon obreda, vraćaju ih u more gdje uskrisuju novi život.