preskoči na sadržaj

Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Login
Sada je točno...

Logo škole

Kalendar
« Listopad 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Šk. kalendar '21./'22.

Raspored zvonjenja

Click here for more graphics and gifs!

PRIJEPODNE

1. 8:00-8:40

2. 8:45-9:25

3. 9:35-10:15

4. 10:30-11:10

5. 11:15-11:55

6. 12:00-12:40

POSLIJEPODNE

1. 14:00-14:40

2. 14:45-15:25

3. 15:35-16:15

4. 16:30-17:10

5. 17:15-17:55

6. 18:00-18:40

Knjižnica

DIGITALNI KATALOG

e-Twinning škola

e-Škola smo od 2016.

Office 365

Microsoft Showcase

Microsoft Showcase School

za 2016./2017.g. i 

2018./2019.

Mi smo ENABLE škola

DABAR

Korisno za učitelje

ncvvo

Kninska tvrđava/muzej

TZ Knin

Brojač posjeta
Ispis statistike od 14. 10. 2011.

Ukupno: 2003973
Ovaj mjesec: 3847
Projekt OŠDZ

Erasmus+ Logo i web

Anketa (mala)
Radujete li se početku školske godine?



Školski profili

Upisi u srednju školu

Obrazovanje

Sigurniji internet

Red Button MUP

Izdavačke kuće

 

Edutorij eŠkole

Časopisi

Portali i e-novine

net.hr

24sata.hr

Dnevnik.hr

Jutarnji list.hr

tportal.hr

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Nasilje među vršnjacima - 2. DIO
Autor: Danijel Forjan, 23. 4. 2012.

Roditelji imaju važnu ulogu u smanjivanju nasilja, upravo odgajajući svoju djecu u sigurnim domovima, s puno ljubavi.


Koja djeca postaju žrtve školskog nasilništva?

Nasilnici pronalaze žrtve koje su zbog nečega ranjive ili odskaču od druge djece (boja kože, način hoda, ime, veličina, religija, naočale, obitelj, način oblačenja…).Često su to tiha, mirna, pasivna, anksiozna, nesigurna i oprezna djeca niskog samopouzdanja. Imaju malo prijatelja koji ponekad i stanu u njihovu obranu. Vrlo su povezani s roditeljima koje se često (ali ne uvijek) može opisati kao prezaštićujuće.

Žrtve nasilništva često imaju i:
  • Lošije socijalne vještine (ne znaju se “zauzeti za sebe”)
  • Manjak sigurnosti i spremnosti na traženje pomoći
  • Manje podrške od strane nastavnika i drugih učenika
  • Osjećaj krivnje te smatraju da su sami krivi za to što im se događa
  • Želju da se uklope, na bilo koji način
Najčešće je žrtva:
  • Novo dijete u razredu
  • Nadareno dijete
  • Mirno i ljubazno dijete
  • Dijete koje ima dobar odnos s učiteljem
  • Dijete nižeg socioekonomskog statusa
  • Dijete iz druge etničke skupine
  • Hendikepirano dijete/ dijete s posebnim potrebama
  • Dijete razvedenih roditelja
  • Dijete žrtva obiteljskog nasilja

Djeca žrtve često pokušavaju to sakriti od odraslih jer se boje da će ih smatrati slabima i kukavicama ili iz straha da će se situacija samo pogoršati. Postoje znakovi koji nam mogu pomoći da prepoznamo/posumnjamo da je neko dijete žrtva školskog nasilništva.

Žrtve nasilničkog ponašanja:
  • Boje se ići u i iz škole
  • Mijenjaju uobičajeni put do škole
  • Mole roditelje da ih voze u školu
  • Odbijaju ići u školu
  • ”Bolesni” su ujutro prije škole, imaju glavobolje ili bolove u trbuhu
  • Pogoršava se školski uspjeh
  • Dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama
  • Dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac)
  • Postanu povučeni, niskog samopouzdanja
  • Postanu anksiozni, napeti, prestanu jesti
  • Prijete ili pokušaju samoubojstvo
  • Zaspu plačući, imaju noćne more
  • Ostaju bez svojih stvari, često ”gube” džeparac
  • Sve češće pitaju za novac ili počnu krasti (da daju nasilniku)
  • Odbijaju govoriti što nije u redu
  • Imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine
  • Počnu zastrašivati drugu djecu
  • Postanu agresivni ili depresivni
  • Počnu markirati
  • Daju nevjerojatne isprike za gore navedena ponašanja
  • Sami su pod odmorom, a prijatelji iz razreda zbog toga nisu zabrinuti
  • Ne biraju ih u grupnim sportovima
  • Traže blizinu učitelja
  • Nesigurni su i uznemireni ako trebaju izaći pred ploču, pred razred

Posljedice nasilništva

Posljedice nasilničkog ponašanja i zastrašivanja

Nasilničko ponašanje može izazvati brojne posljedice kao što su: usamljenost, depresivnost, tuga, uplašenost, nesigurnost, nisko samopouzdanje, pa i bolest, što ostaje prisutno dalje kroz život. Pokazalo se da su žrtve nasilničkog ponašanja u školi kao dvadesetogodišnjaci depresivniji od osoba koje nisu bile žrtve takvog ponašanja.

Važno je naglasiti da, ako se nasilničko ponašanje ne zaustavi i promijeni, nasilnici također imaju dugoročne posljedice takvog ponašanja. Istraživanja su pronašla povezanost nasilničkog ponašanja za vrijeme školovanja s kriminalnim ponašanjem kasnije u životu.

Djeca koja su svjedoci nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi također imaju posljedice jer mogu postati skloniji većem riziku toleriranja ili agresivnog ponašanja u budućnosti.

Što roditelji mogu učiniti?

Roditelji mogu puno toga napraviti da pomognu djetetu žrtvi nasilničkog ponašanja. Moraju znati da za zastrašivanje nije krivo njihovo dijete. U nekim situacijama se djeca mogu sama suočiti sa zastrašivanjem i nasilničkim ponašanjem, ali često je potrebna pomoć odraslih i njihova uključenost. Većina djece odrasta u nenasilnim uvjetima i nije navikla na takvo ponašanje, pa se ne snalazi, a i nije u mogućnosti primijeniti neke strategije sprečavanja zastrašivanja. Djeca koja se požale roditeljima očekuju pomoć i nikako im se ne smije govoriti da se ne obaziru na zastrašivanje.

Sumnjate li da vam je dijete žrtva zastrašivanja i nasilničkog ponašanja u školi neka vam ispriča što se događa. Potrudite se da:
  • Saslušate dijete i ne prekidate ga
  • Uvjerite ga da nije ono krivo i da je učinilo pravu stvar rekavši vam
  • Potražite pomoć nastavnika i školskog suradnika
  • NE ohrabrujete dijete da se samo odupre tome (npr.”Vrati mu!”)
  • Potaknete dijete da se druži s prijateljima u školi i na putu u školu
  • Budete svjesni znakova i simptoma zastrašivanja, ne zanemarujte ih već kontaktirajte školu
  • Ne držite zastrašivanje tajnom
  • Potaknete pitanje uvođenja programa za suzbijanje nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi
  • Pružite djetetu priliku da kaže što misli o tome
  • Okupite i druge roditelje te raspravite o problemu i načinima njegovog suzbijanja
  • Predložite školski pravilnik za rješavanje sukoba – dokument u kojem se navodi kako se škola suočava i rješava svaki incident
  • Dogovorite se da otpratite dijete u školu ako se događa na putu prema školi
  • Predložite da se nasilnika zadrži u školi dok svi ne odu kući
  • Odvedete dijete na tečaj samoobrane ukoliko to može pomoći njegovom samopouzdanju i osjećaju sigurnosti
  • Zapisujete sve incidente

Pojava nasilničkog ponašanja djeteta može ukazivati na smetnje ponašanja. Preporuča se potražiti pomoć stručnjaka npr. javiti se u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba na telefon: 01/3457-518 ili 519. Cilj terapije ili savjetovanja je povećanje samopoštovanja i nalaženje prihvatljivih načina nošenja s ljutnjom.Također je korisno za dijete pronaći aktivnost u kojoj je uspješno i za koju pokazuje interes.

Ako posumnjate da Vam je dijete nasilnik u školi, važno je odmah potražiti pomoć, prije nego što dođe do većih obrazovnih, socijalnih, emocionalnih i zakonskih poteškoća. Važno je saznati što uzrokuje takvo ponašanje te razviti plan mijenjanja nasilničkog ponašanja i pritom razgovarati s djetetom, pedijatrom, ravnateljem škole, školskim pedagogom, psihologom, defektologom, psihijatrom… Djeca nasilnici mogu imati brojne razloge za svoja ponašanja: oponašaju stariju braću, roditelje, rodbinu, ne znaju druge, bolje načine komunikacije s drugom djecom, sami su doživjeli zlostavljanje, napeti su zbog raznih izvora stresa….

Vi možete zaustaviti nasilničko ponašanje:
  1. Razgovarajte s djetetom, objasnite mu posljedice nasilja na žrtve, budite prisutniji u djetetovim aktivnostima
  2. Potičite cijelu obitelj na drugačija ponašanja, budite primjer
  3. Ne dozvolite da Vaše dijete svjedoči nasilničkom ponašanju kod kuće
  4. Pokažite djetetu druge načine druženja
  5. Dogovorite sastanak s nastavnicom, ravnateljem, pedagogom…
  6. Pričajte s djetetom o svemu, pa i o školi (oprez! Na pitanje ”Kako je bilo u školi?” najčešće odgovore ”Dobro” i tu razgovor prestaje. Budite uporni.)
  7. Ohrabrujte dijete i pohvalite ga za suradnju s drugima i nenasilno rješavanje sukoba

Škola u prevenciji nasilja

Kako škola može pomoći u zaustavljanju i prevenciji nasilničkog ponašanja i zastrašivanja

Škola je odgovorna za nasilje koje se događa u školi i u blizini škole! Ravnatelj, nastavnici i stručni suradnici dužni su spriječiti i zaustaviti svaki oblik nasilja u školi te ako je potrebno, surađivati s policijom i centrom za socijalnu skrb. Važno je da se škola pobrine za postojanje ”sigurnog” mjesta na koje se mogu skloniti oni koji se osjećaju žrtvama, da vlastitim primjerom (tj. ponašanjem zaposlenika škole) daje model nenasilnog i pozitivnog ponašanja te poštivanja učenika te da adekvatno nadgleda mjesta za koja učenici kažu da su potencijalna mjesta napada i zastrašivanja.

Važno!

  • Pružite podršku i surađujte sa žrtvom i roditeljima
  • Točno utvrdite što se dogodilo
  • Cilj svake intervencije mora biti zaustavljanje takvog ponašanja
  • Izbjegnite ponavljanje incidenta
  • Osvješćujte učenike i zajedno pomozite žrtvi
  • Pokušajte promijeniti ponašanje nasilnika, dati mu potporu ukoliko uvidi problem i prihvati odgovornost
  • Trenutna intervencija je neupitna i nužna
  • Razvijte prikladna ponašanja u razredu
  • Ohrabrujte prijavljivanje zastrašivanja
  • Osigurajte učenicima atmosferu u kojoj bez straha mogu prijaviti zastrašivanje
  • Primijetite osamljene i tužne učenika te otkrijte razlog tome
  • Ne prihvaćajte nepoželjna ponašanja kao dio šale i odrastanja
  • Ne savjetujte djeci da se ne obaziru i da se sami suočavaju s tim
  • Dajte i sami primjere prikladnog ponašanja
  • Razgovarajte s nasilnikom i žrtvom odvojeno o incidentu
  • Objasnite nasilniku koja ponašanja su prihvatljiva, a koja nisu
  • Obavijestite i uključite roditelje nasilnika i žrtve u plan sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i zastrašivanja
  • Nasilnike uključite u edukaciju i modifikaciju neprihvatljivog ponašanja
  • Djecu žrtve uključite u grupe podrške gdje će se povećati njihovo samopouzdanje, socijalne vještine, a i upoznat će nove prijatelje

Prevencija nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi

Da bismo spriječili pojavu nasilja među djecom u školskom okruženju, važno je:

  • Ostvariti dobru komunikaciju nastavnika, stručnih suradnika, roditelja i učenika
  • Izbjegavati stereotipe vezane uz spolove – poput ”Dječaci trebaju biti snažni i čvrsti.”
  • Izbjegavati poticanje natjecateljskog ponašanja među djecom
  • Organizirati radionice socijalnih vještina, asertivnosti, kvalitetne komunikacije, rješavanja konflikta i problema
  • Osmisliti razredna pravila i kodekse (npr. Ne želimo da nas se gura i udara!, Ne želimo da nas se zove pogrdnim imenima i da nas se zadirkuje!)
  • Pohvaliti pozitivno, suosjećajno, prijateljsko ponašanje i davanje podrške među učenicima
  • Svakodnevno učiti djecu neagresivnom ponašanju te promicati vrijednosti spolne, vjerske i nacionalne tolerancije
  • Pokazivati vlastitim primjerom poštovanje i pružanje podrške među djelatnicima škole i učenicima
  • Osmisliti grupe i aktivnosti kojima bi se manje popularni i povučeniji učenici izvukli iz socijalne izolacije

ŠKOLSKO NASILNIŠTVO JE PROBLEM KOJEG TREBA SPRIJEČITI!

ZAUSTAVLJANJE NASILNIŠTVA JE ODGOVORNOST SVIH NAS!

UČIONICE MORAJU BITI SIGURNA MJESTA!

DJECA I MLADI NE MOGU SAMI RJEŠAVATI OVAJ PROBLEM – ODGOVORNI SU ODRASLI!

NAZOVI:





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju