Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Pekli su ga još stari Egipćani 2000 godina prije Krista. Iz Egipta je došao u Grčku pa u Rim, a iz Rima se počeo širiti opojni miris kruha čitavom Europom, čitavim svijetom. Kruh je postao i ostao vrijedna, nezamjenjiva namirnica bez koje ne možemo zamisliti gotovo ni jedan objed.

Kruh naš svagdanji

Pekli su ga još stari Egipćani 2000 godina prije Krista. Iz Egipta je došao u Grčku pa u Rim, a iz Rima se počeo širiti opojni miris kruha čitavom Europom, čitavim svijetom. Kruh je postao i ostao vrijedna, nezamjenjiva namirnica bez koje ne možemo zamisliti gotovo ni jedan objed. Kada pomislimo na kruh, bude se sva naša osjetila. Prisjećamo se naših baka koje su vrijedno mijesile kruh, pekle ga u krušnim pećima, lomile ga toploga i nudile svojim ukućanima. Čitava je kuća mirisala, a okus svježe pečenoga kruha bio je finiji od najfinijega kolača. Kruh ima i snažno simboličko značenje. Kruh je simbol života, obitelji, sklada, dobrote, ljubavi. Riječ kruh našla se, također, u mnogim narodnim izrekama, mudrim riječima kojima želimo nekoga nečemu poučiti. Evo nekoliko mudrih izreka u kojima riječ KRUH ima preneseno značenje: Tko tebe kamenom, ti njega kruhom! Otišao je u svijet trbuhom za kruhom! Kruh je to sa sedam kora! Dao mu je kruh u ruke! Nemam ni za kruh! Radim za kruh! Ne traži kruha preko pogače! Težak je to kruh! Dobar je kao kruh!

Na svijetu postoje mnoge kulture, mnogi narodi koji između ostaloga imaju neko karakteristično jelo po kojemu su prepoznatljivi i onima koji ne pripadaju njihovu narodu ili kulturi. Tako imamo Talijane i njihovu pizzu, Japance i suschi, Kineze s kineskom hranom. Ali, svi poznaju kruh i kruh je koliko - toliko zajednički svima. U kruhu je sadržana sva simbolika ljudskoga života. U njemu je dano sve ono za što se čovjek bori svojim radom da bi mogao živjeti i sutra. Kruh je naprosto život. Kruh je namirnica od koje možemo puno toga naučiti. Zanimljivo je promotriti, što je sve potrebno da bi do čovjeka došao tako ukusan proizvod. Potrebne su žitarice, sol, voda, kvasac, toplina i svakako čovjekov rad.

Žitarice - jedno zrno žita ne čini kruh, nego zrnje mnoštva klasova. Zrna se samelju i postaju fino brašno. Zrnje nam poručuje da čovjek nije biće samo za sebe, da nije sam na ovome svijetu, nego je društveno biće i svoj život provodi u komunikaciji s ostalim ljudima. Čovjek čovjeku pomaže da bude više čovjek, tako i zrno žita drugome zrnu da bude fino brašno.

Sol - samo je malo soli potrebno da kruh bude ukusan, ali ako i to malo nedostaje, kruh gubi svoj okus i nije ukusan za jelo. Sol je začin. Isus je rekao da moramo biti sol u svijetu da bi nas svi mogli prepoznati da smo njegovi, jer ako sol ubljutavi ona se baca pa se po njoj gazi. Kako biti sol u svijetu? Što to znači? Kao što sol poboljšava okus kruhu, tako je sol u našim životima Deset Božjih zapovijedi i opći bon - ton koji nam pomažu da budemo što bolji jedni prema drugima i prema Bogu koji se brine za nas.

Voda - u „proizvodnju“ kruha ide i voda. Voda je također život. Bez nje ne možemo živjeti. Voda je izvor života i u sebi uvijek nosi čistoću i povezanost, jer vodu trebaju sva živa bića da bi mogla ispuniti svoju zadaću dobivenu od Stvoritelja. Vodu treba i zemlja, i biljka, i životinja i čovjek. Nju pijemo, u njoj se kupamo i tako čuvamo svoju čistoću i zdravlje!

Kvasac - Kvasac daje brašnu snagu promijene. Pomoću kvasca brašno postaje tijesto. Da brašno postane tijesto potrebno je i vrijeme mira i tišine. Da bi čovjek mogao kvalitetno živjeti u skladu s Bogom, drugim ljudima i prirodom, potrebne su i kod njega promijene. Promijene u ponašanju, govoru, načinu života. Sve se to ipak događa u tišini gdje čovjek može biti svjestan sebe, svjestan da nije robot, nego Božje stvorenje kojemu Bog može pomoći da se promijeni i ostavi svoj prijašnji, ne baš uvijek pohvalni način života.

Vatra, toplina - toplina oblikuje kruh i daje mu okus kojemu ne možemo odoljeti. Tek kada se ispeče, možemo reći da imamo gotov kruh. Vatra u sebi sadrži ljubav, toplinu i snagu za preobrazbu. Čovjeku je potrebna snaga topline ljudskoga srca, da bi u potpunosti bio ono za što je stvoren, biti čovjek - stvorenje stvoreno na sliku Božju!

 Kao što mi biramo kruh kao nezaobilaznu prehrambenu namirnicu, tako i Isus bira kruh i preko kruha nam ostavlja trajan spomen svoje žrtve i ostavlja nam nadu njegova ponovnog dolaska u slavi. Taj kruh nam daje snagu živjeti kao vjernici i Isusovi učenici. Kruh je svet, kruh je život i zato se prema njemu trebamo odnositi s poštovanjem. Da bi kruh ispunio svoju zadaću, čovjek svojim radom treba trajno stvarati kruh, ne samo kruh nego i izgrađivati ovaj svijet čineći dobro i suobličiti se savršenoj Slici, Isusu Kristu.