Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

U  Osnovnoj školi Domovinske zahvalnosti u Kninu, dana 18. studenoga, obilježio se Dan pada  grada Vukovara, ujedno i dan koji novija Hrvatska povijest pamti kao jedan od najtragičnijih u novijoj hrvatskoj povijesti uopće.

GRAD TO STE VI

 
Na početku prvoga školskoga sata, putem razglasa je pročitan prigodan tekst i minutom šutnje učenici i djelatnici škole odali su  počast svim žrtvama grada Vukovara. Nakon toga, od početka drugoga pa do kraja šestoga sata, učenici od petoga do osmoga razreda, redom su mogli u holu škole pogledati film o gradu heroju.

Paljenjem svijeća pred maketom Vukovarskog vodotornja, koji je izradila likovna grupa škole uz pomoć voditeljice Tatjane Jadrić, koji je postavljen postavljen u holu, učenici su simbolično zahvaliti svima onima koji su položili svoje živote na oltar domovine.

Putem razglasa pročitan je slijedeći prigodni tekst o Vukovaru:

„Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?“, upitao se u svom posljednjem pismu upućenom Hrvatskom radiju jedan Siniša Glavašević, ratni  izvjestitelj Hrvatskoga radija Vukovara, samo nekoliko dana prije nego što mu se izgubio svaki trag. Čovjek vizionar, dovoljno velik i dovoljno hrabar čije je oružje bilo samo glas. Glas koji je očajnički pokušavao dozvati nekoga tko će zaustaviti sulude naume koji su na kraju došli do cilja. Koliko boli čovjek čovjeku nanijeti može! Razorena prošlost. Sloboda pregažena tenkovima...Riječi gube svaki smisao pred nepreglednim kolonama onih  za ni što progonjenih, onih koji teturajući širokom blatnjavom cestom odlaze, a da se više nikad ne vrate. Svijet je zatvorio oči pred tim slikama, što od strahote prizora, a još više od srama što pripadaju ljudskoj vrsti. Ali, slike su ostale. Podsjete nas kuda se vuku tragovi nečovještva...

Iz godine u godinu u mjesecu studenome palimo svijeće i odajemo počast onima koji su mjesecima živjeli u zemunicama i podrumima i koji nisu gubili nadu...i opet, riječ gubi snagu. Smrvljeni grad postao je simbol hrvatske hrabrosti . To su riječi. Osjećaji puno jači da bi ih riječ prikazala.

„...i nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za njega ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik nikada više ne nađe. Grad, to ste vi...“ opet Glavašević. U trenucima kada je smrt bila tako surovo opipljiva, vidio je negdje u daljini vidjeti jedan novi grad. I on je tu. Ono što nama ostaje je moliti se da se ne ponovi.

„K'o lanterna u dnu noći

Ulje, lumin, slika sveca

Razasuta svijetom djeca

Da l' će ikad doći.

Teško vrijeme

Tek mi znamo

Moja mila mati

Izdržiš li

Grad će izdržati“ 

pripremila: Ana Fatović-Gligora