preskoči na sadržaj

Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Login
Sada je točno...

Logo škole

Kalendar
« Listopad 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Šk. kalendar '21./'22.

Raspored zvonjenja

Click here for more graphics and gifs!

PRIJEPODNE

1. 8:00-8:40

2. 8:45-9:25

3. 9:35-10:15

4. 10:30-11:10

5. 11:15-11:55

6. 12:00-12:40

POSLIJEPODNE

1. 14:00-14:40

2. 14:45-15:25

3. 15:35-16:15

4. 16:30-17:10

5. 17:15-17:55

6. 18:00-18:40

Knjižnica

DIGITALNI KATALOG

e-Twinning škola

e-Škola smo od 2016.

Office 365

Microsoft Showcase

Microsoft Showcase School

za 2016./2017.g. i 

2018./2019.

Mi smo ENABLE škola

DABAR

Korisno za učitelje

ncvvo

Kninska tvrđava/muzej

TZ Knin

Brojač posjeta
Ispis statistike od 14. 10. 2011.

Ukupno: 2003973
Ovaj mjesec: 3847
Projekt OŠDZ

Erasmus+ Logo i web

Anketa (mala)
Radujete li se početku školske godine?



Školski profili

Upisi u srednju školu

Obrazovanje

Sigurniji internet

Red Button MUP

Izdavačke kuće

 

Edutorij eŠkole

Časopisi

Portali i e-novine

net.hr

24sata.hr

Dnevnik.hr

Jutarnji list.hr

tportal.hr

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Određivanje granica u odgoju
Autor: Danijel Forjan, 24. 7. 2012.

U razvoju djeteta najznačajniji čimbenik je odgojni utjecaj obitelji. Roditelji imaju priliku izravno i neizravno utjecati na dijete, kroz različite situacije i okolnosti, odnosno odgojno djelovati. Njihov utjecaj na dijete neizmjeran je i nezamjenjiv, samo ako je pravilno usmjeren. Oni su i prve osobe s kojima dijete uspostavlja i gradi odnos, učeći ponašanja koja će mu pomoći da lakše i pravilnije stvori svoj osobni identitet


Najčešće je odnos roditelj – dijete ugrožen sukobima potrebe za ljubavlju i moći. Razdoblje odrastanja, kada mladi teže samostalnosti i neovisnosti, često dovede roditelje u iskušenje da pokažu, a i dokažu moć, često na štetu odnosa u kojima bi se svi trebali osjećati  povezano i blisko. Podijeliti moć je umijeće dobrog i mudrog roditelja. Ukoliko to znaju, imaju veliku priliku izbjeći borbu za (pre)moć, koja često iscrpljuje i u konačnici dovede do stanja bespomoćnosti. Dakle, moć mora biti u službi ljubavi i povezanosti. Uvažavanje mora biti umjesto omalovažavanja. Vještina umjesto suparništva. Dijalog umjesto monologa. Vođenje umjesto vladanja. Inicijativa umjesto povlačenja.

Ali, što pojedinci i parovi mogu učiniti ako se u ulozi roditelja ne osjećaju uspješnima?

Nezadovoljan i frustriran roditelj nije koristan, nije dobar ni sebi ni drugima. Treba voditi računa o svojim potrebama i time pokazati da je odgovoran prema sebi i drugima. Treba preuzimati samo one odgovornosti koje će moći i  odgovorno ispuniti. Mora imati na umu da kad god je neodgovoran prema drugima da je neodgovoran i prema sebi. Najgore je kada se neodgovorno ponaša prema bliskim osobama, prema djeci. Uspjeh je ako roditelj shvati da je pogriješio, ako to prizna i više ne čini takve ili niti kakve pogrješke koje će biti na štetu djeteta. Roditelj ne smije nikada i niti u kojoj prilici iznevjeriti povjerenje svoga djeteta. To je veliko razočarenje za dijete, a povjerenje se jako teško vraća. Često puta je neodgovorno ponašanje djece, zapravo znak roditeljske neodgovornosti. Djeca puno više uče iz dobrih primjera nego iz loših savjeta. I zato su roditeljski primjeri najbolji put dječjem dobrom  ponašanju. Kod zadovoljnih i stabilnih roditelja i djeca se tako osjećaju, kod nervoznih i svadljivih roditelja i djeca će biti nervozna, nestabilna, svadljiva…

Kako odrediti granice djeci?

Obitelj je prvo mjesto učenja društveno prihvatljivog ponašanja, uočavanja i poštivanja granica. Najteži oblik iskazivanja ljubavi prema djeci je postavljanje granica. Određena pravila i granice bitna su komponenta odgoja. Djeca (mladi) trebaju imati jasna i određena pravila: što je dopušteno, što je prihvatljivo, a što nije. Ako roditelji ne postave jasnu granicu dopuštenog, dijete neće znati što točno roditelji od njega očekuju. Dijete će tada „vrludati“ u svojim traženjima granica i često i griješiti. Pravila i granice daju djetetu osjećaj sigurnosti i uspješno izvršenog zadatka. Dijete osjeća i brigu o sebi jer roditelji mu daju mogućnost uspjeha u određenim granicama. Dijete postaje sigurnije, odvažnije i ljubljenije. Djeca bez zadanih granica osjećaju se zanemarenima, kao da roditeljima nije stalo do njih, kao da se o njima ne vodi briga, kao da oni nisu važni. A sigurno je djetetu vrlo važna spoznaja da je ono važno u obitelji. 

Jasno da granice koje roditelji postavljaju ne smiju biti krute. Poput - ja sam roditelj i ja tako kažem i tako će biti. Ne smiju biti s previše zabrana, pogotovo zabrana koje nisu u skladu s logikom odnosa u obitelji, jer odražavaju, često, samo (ne)moć roditelja. U tim prilikama dijete postaje nesretno, nezadovoljno, tjeskobno, povučeno…

Pravila određivanja granica moraju imati svoj smisao. Djeca osobito ne vole pravila u kojima ne vide smisao. Dijete mora u svim granicama znati što se od njega očekuje, kao i što može očekivati od svojih roditelja. Tako će ono imati i najbolji osjećaj sigurnosti.

Sigurno je i to da granice ne smiju biti postavljene tako labavo, preširoko kao da ih i nema. Tada će dijete osjećati nesigurnost, nezaštićenost, nezrelost, jer ustvari ne zna što raditi, a da bude na radost roditeljima. Preveliki uteg odgovornosti je tada na djetetu, a ono ga nije u mogućnosti nositi. Roditelji na ovaj način često „bacaju“ sa sebe odgovornost, a i smanjuju  brižnost za djecu. Tako se događa da roditelji  ne postavljaju djeci nikakva pravila i ne određuju granice te im dopuštaju da rade što hoće. To je najgore što može biti. Tada djeca nikad ne nauče gdje su granice u njihovu ponašanju i imaju mnogo problema u odnosima s drugom djecom (jer njima je sve dopušteno), kasnije imaju problema i u školi s učiteljima i tako redom.

Pri postavljanju granica i pravila ponašanja važno je voditi računa o tome da su granice putokazi i smjernice, te da im je svrha omogućiti djetetu snalaženja i onda kada roditelji nisu uz njega.

Uloga roditelja mora biti osnažiti dijete, kasnije mladu osobu, da bude spremna  slobodno donositi odluke, snositi posljedice svog ponašanja i preuzeti odgovornost za svoje ponašanje.

Dobro postavljene granice će, sigurno, pripomoći da se to i dogodi.

Zapamtimo: djeca su pozorni promatrači i odgajajmo ih svojim primjerima. Roditelji, tu je vaša odgovornost. Prihvatite ju zbog svoje djece.


Tekst je preuzet s internetskog portala Klinfo.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju