preskoči na sadržaj

Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Login
Sada je točno...

Logo škole

Kalendar
« Listopad 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Šk. kalendar '21./'22.

Raspored zvonjenja

Click here for more graphics and gifs!

PRIJEPODNE

1. 8:00-8:40

2. 8:45-9:25

3. 9:35-10:15

4. 10:30-11:10

5. 11:15-11:55

6. 12:00-12:40

POSLIJEPODNE

1. 14:00-14:40

2. 14:45-15:25

3. 15:35-16:15

4. 16:30-17:10

5. 17:15-17:55

6. 18:00-18:40

Knjižnica

DIGITALNI KATALOG

e-Twinning škola

e-Škola smo od 2016.

Office 365

Microsoft Showcase

Microsoft Showcase School

za 2016./2017.g. i 

2018./2019.

Mi smo ENABLE škola

DABAR

Korisno za učitelje

ncvvo

Kninska tvrđava/muzej

TZ Knin

Brojač posjeta
Ispis statistike od 14. 10. 2011.

Ukupno: 2004485
Ovaj mjesec: 4359
Projekt OŠDZ

Erasmus+ Logo i web

Anketa (mala)
Radujete li se početku školske godine?



Školski profili

Upisi u srednju školu

Obrazovanje

Sigurniji internet

Red Button MUP

Izdavačke kuće

 

Edutorij eŠkole

Časopisi

Portali i e-novine

net.hr

24sata.hr

Dnevnik.hr

Jutarnji list.hr

tportal.hr

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Literarni radovi na temu "Kruh"
Autor: Danijel Forjan, 18. 10. 2012.

Za lijepe stihove i sastavke nikad nije kasno pa vam tako donosimo neke od radova koje su napisali učenici naše škole napisali povodom Dana kruha koji se prigodno obilježio i u našoj školi.


Kruh naših djedova

Slatkast je okus kruha. Nikakav namaz nije mu potreban, kao med se topi u mojim ustima.

Miris peke ulazi mi u nosnice, željno iščekujem da okusim tu slasticu.

Dotrčali smo do stola te sjeli da poslušamo djedove riječi. Djed moj bio je čovjek od vjere, kao otac uvijek mi je govorio: „Ima ljudi koji nemaju kruha. Dušo, to su gladni ljudi, uvijek gledaj pomoći takvim ljudima jer nikad ne znaš što ti život sprema.“

Kruh je Tijelo Kristovo i spasenje. Dokle god imamo obitelj i kruh živjet ćemo dovijeka.

Možda netko vani žudi za toplinom doma i komadićem kruha. Zato sam uvijek slijedila djedove riječi: „Bez kruha smo gladni, bez kruha smo nitko.“

                                                                                                                                                             Kata Mrčela, 8.a

 

Kruh moje prabake

Svake godine u vrijeme obilježavanja Dana kruha u mislima prizovem lik svoje prabake.

Dok se svuda oko mene širi miris kruha, sjetim se onih dana kad nas je prabaka dočekivala sa svojim specijalitetom - čuvenim kruhom ispod peke. Glas o njezinom kruhu nadaleko se pronio.

Pri svakom našem obiteljskom okupljanju kućom se širio opojan miris tek ispečenog kruha, a svaki kutak je odjekivao pričom i smijehom. Naša okupljanja i razgovori za stolom obilježili su moje rano djetinjstvo. Prabakine priče i njeno životno iskustvo tada mi nisu puno značili, ali što sam više sazrijevala sve više sam shvaćala mudrost njenih riječi i poruku koju nam je htjela prenijeti.

Iako moje prabake već dugo nema, ja i danas osjetim miris njezina kruha.

Kruh za mene znači puno više od obične namirnice jer me svaki dan vrati u sretne dane djetinjstva.

                                                                                     Elena Perlić, 8.a               

 

Vrijednosti kruha

Ljudi koji imaju kruha su bogati ljudi, ali neki to ne znaju cijeniti. Više im je stalo do novca i drugih materijalnih stvari. Oni koji nemaju kruh su siromašni i gladni. Kada bi dobili kruh, shvatili bi kakvo je to bogatstvo. Tim ljudima trebamo pomagati jer su i oni vrijedni ljubavi i pažnje.

Kruh nam je jednom riječju – sve; hrana, toplina, bogatstvo.

No nažalost često nismo svjesni da svaki dan blagujemo kruh, hranu koja nam je uistinu sve.

Kruh nas obogaćuje i daje nam snagu. Njegova cijena ne može se usporediti s njegovim značenjem. Moramo cijeniti sve vrijednosti kruha jer nas hrani od početka do kraja života.

                                                                                                      Ivana Lekić, 8.a

Bakin kruh

Kad moja baka spremi kruh

odmah ide u trbuh.

Ili pod pekom ili iz peći

njen kruh je najveći

Njezin recept je tajan

pa kruh uvijek ispadne sjajan.

Ona ga s ljubavlju sprema,

nigdje na svijetu ukusnijeg nema.

Njegov miris kućom se širi,

a moja mala rodica u peć viri.

Tko god proba moje bake kruh

znat će da je najljepši.

Njezin kruh vole svi

jer je najukusniji.

                                                                                               Sandro Vujanić, 8.a

 

Dani kruha

Kruh je Božji dar. On je hrana tijelu i duši, moramo ga dijeliti i poštivati. Ostatke kruha ne treba bacati nego iskoristiti. Mnogi siromašni su željni kruha dok ga drugi bacaju u smeće.

Lijepo je kruh međusobno dijeliti. Dijeljenje kruha znači i dijeljenje ljubavi i poštenje.

Ljudi ga od davnih vremena peku i blagoslivljaju. Kruh je za ljude jako važan, oni su mu zahvalni i odredili su svetkovanje dana nazvanih Dani kruha i zahvalnosti.

Kruh je plod zemlje i rada ljudi te se zato još i naziva kruhom života.             

                                                                                                                                               Glorija Matić, 8.a

 

Kruh za našim stolom

Kruh ne predstavlja samo smjesu raznih sastojaka, nego predstavlja i bogatstvo. Kruh znači život, opskrbljuje naše tijelo energijom.

Kruh je oduvijek bio dio svakog obroka, ali znači i blagostanje. U kruhu je sva simbolika ljudskog života. U njemu je sve ono za što se čovjek bori svojim radom da bi mogao živjeti.

Nekim ljudima kruh je samo hrana i ništa više, a nekima znači puno više.

Baciti kruh na pod je kao uvrijediti Boga. Bez kruha ne bi bilo života i zbog toga ga trebamo cijeniti više od zlata.

Koliko je kruh dragocjen i važan vjerojatno zna mnoštvo gladnih ljudi diljem svijeta. Svi mi koji ga jedemo nekoliko puta dnevno nismo ni svjesni toga, no svejedno nam je život bez kruha teško zamisliti.      

                                                                                                                                     Ivana Ercegovac, 8.a

 

Kruh naš svagdašnji

Kruh je simbol bogatstva. Često za neke ljude kažemo kako nemaju za kruh, što bi značilo da su siromašni. Čudno je, a pomalo i smiješno, koliko smo mi ljudi sebični. Molimo i kumimo roditelje da nam kupe novi iPhone, tražimo od njih sulude stvari, dok neki ljudi umiru od gladi. Vjerujem da je to najgora smrt koja se može zamisliti. Oni hranu nisu jako dugo vidjeli dok se mi prejedamo svime što se može zamisliti.

Vidjela sam sliku djeteta koje umire od gladi, a oko njega lešinari čekaju da dijete umre. To dijete je patilo, nije imalo hrane ni vode, niti ikoga svoga koji ga voli, a to je najžalosnije. Taj dan nisam mogla gledati hladnjak prepun raznolike hrane.

Jesmo li se ikada zapitali koliko smo zapravo bogati? Mislim da nismo. Imamo koliko želimo obroka dnevno, možemo se prejedati do mile volje, ali je li to u redu? Nije.

Svake minute umiru stotine ljudi i djece naših godina od gladi. Oni koji žele pomoći tim ljudima to i mogu, ali samo ako je to istinska želja. Ima stotine organizacija za pomoć gladnima, ali se to rijetko prikazuje na televiziji ili na društvenim stranicama kao što su Facebook ili Twitter. Možda bi ih i bilo ukoliko bi ljudi tražili, ali ne traže i to je žalosno.

Treba se zapitati kako bi nama bilo na njihovom mjestu. Hvala Bogu da nije tako, ali pokušajmo se zamisliti u  njihovoj situaciji, svaki dan sanjaju o korici kruha i kapi vode.

Ako već nismo uspjeli pomoći, barem pomislimo na njih kad krenemo staviti koricu kruha u usta i svijet će biti malo bolji.

Moramo biti zahvalni Bogu na svemu što nam daje, iako se to nama ponekad ne sviđa. Ako je to Božja volja trebamo je prihvatiti i poštivati.

                                                                                                                                                             Nina Vujević, 8.a

 

Kruh života

Postojao je jedan bogati podli dječak. Kako je bio bogat imao je sve; od igračke do aviona.

Dječak je pošao u školu. Prošla su tri školska sata i došao je veliki odmor. Kada je dječak zavirio u vrećicu s marendom vidio je kruh. To ga je razljutilo jer mu marenda nije nimalo sličila na svakidašnju.

Pozvao je druge dječake da igraju nogomet s tim njegovim pecivom. Dok su tako igrali zaustavio ih je siromašni dječak koji im je na takvo ponašanje rekao: „Kako vas nije sram?! Neki, poput mene, nemaju nikakvu marendu!“

Dječake je uhvatio sram stoga su siromašnom dječaku kupili marendu i zahvalili mu na životnoj pouci.

                                                                                                                                                             Ante Erceg, 5.a

 

Kruh naš svagdašnji

Ovih dana imam osjećaj da se miris kruha širi sa svih strana. Taj predivan miris tek ispečenog kruha i peciva privlači nas u pekare i dućane. Dok stojim u redu pažnju mi privlači jedna baka koja u novčaniku jedva pronalazi novac za pola kruha.

To me je jako rastužilo jer prije nisam razmišljala o tome kako ima ljudi koji nemaju niti za kruh. Mene kući svaki dan čeka skuhan ručak i svjež kruh pa sam mislila da je tako svim ljudima.

Sada sam počela primjećivati ljude kako traže po kontejnerima i sakupljaju boce samo da bi preživjeli. Nekim ljudima je život jako težak, a ja tek sada shvaćam kako sam sretna što mi ništa ne fali i što iz moje kuće dopire prekrasan miris kruha.

                                                                                                                                             Petra Perlić, 5.a

Dani kruha

Prije godinu dana na Dane kruha bila sam na sajmu. Odvijalo se natjecanje u jedenju kruha. Ljudi su sjeli za stol i počeli su jesti. Kruha je bilo svugdje; po podu i po ljudima.

Tad sam ugledala jednu gospođu koja je kupila kruh s poda i jela ga. Prišla sam joj i dala sto kuna koje mi je mama dala da si kupim nešto. Ona mi je puno puta zahvalila i otišla.

Onda sam shvatila Da ima mnogo ljudi na ovom svijetu koji sad gladuju. Kad je to natjecanje završilo, popela sam se na pozornicu i održala govor o tome kako se sad ovdje ljudi prejedaju i razbacuju kruhom, a negdje u svijetu ima ljudi koji su upravo sad gladni.

Sišla sam s pozornice, a mama me je zagrlila, poljubila i pohvalila. Tad su ljudi sa sajma počeli skupljati hranu i novac za one kojima je to najpotrebnije.

Svima je bilo drago što su pomogli ljudima, a ja sam bila jako ponosna na sebe.

                                                                                                                                                             Barbara Ćaćić 5.a





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju