Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Majke, najvažnije i najvoljenije osobe na svijetu imaju svoj dan, dan koji je posvećen njihovoj ljubavi i požrtvovnosti. Dan svih majki, Majčin dan slavi se u više od 70-tak zemalja svijeta, već desetljećima, uglavnom drugu nedjelju u najljepšem i najmirisnijem mjesecu u godini, svibnju.

Njegovo obilježavanje ima dugu i zanimljivu povijest koja seže još u antičko doba u kojem su Grci također na proljeće obilježavali Dan posvećen Rei, majci njihova vrhovnog boga Zeusa.
Stoljećima kasnije u Engleskoj je u doba vladavine kralja  Henrika III (1216.-1230.) postojao svojevrsni Majčin dan (Mothering Sunday) utemeljen u znak zahvalnosti Majci Crkvi koji se obilježavao odlaskom svih članova obitelji u crkvu na misu zahvalnicu.

Na Majčin dan, djeca i očevi mamama donose doručak u krevet i sami kuhaju svečani ručak.Nekoliko stoljeća kasnije, od otprilike 1644. običaj je da se osim Majci Crkvi, okupljanjem cijele obitelji, djece, unuka i praunuka u roditeljskom domu, zahvalnost iskazuje i "zemaljskim" majkama.
No, ideja o proslavi Majčinog dana koji se danas slavi u cijelom svijetu rodila se tek u 19. stoljeću u SAD-u. Prva koja je o tome razmišljala bila je poznata feministica, pjesnikinja, novinarka, reformatorica i mirotvorka Julia Ward Howe (1819.-1910.) koja je maštala o Danu majki koji bi se obilježavao velikim skupom majki iz cijelog svijeta na kojem bi se raspravljalo o njihovom doprinosu miru u svijetu, te tako i o očuvanju djece od svih nedaća i užasa koje donose ratni sukobi.

O Danu majki je razmišljala i druga poznata aktivistica, socijalna radnica i veliki borac za ženska prava Marie Reeves Jarvis, koja se posebno zalagala za poboljšanje katastrofalno loših materijalnih i higijenskih uvjeta u kojima su siromašne majke rađale i odgajale svoju djecu, a koji su bili među glavnim uzrocima tadašnje velike smrtnosti novorođenčadi i djece.
Dan majki se u novije vrijeme svodi na lijepo i dobrodošlo darivanje i ugađanje majkama i bakama. 
Nakon njene smrti njene je snove i to na najljepši mogući način realizirala njena vlastita kći, također poznata feministica i aktivistica Anna Jarvis. Ona se, nakon dugogodišnjeg obilježavanja smrtnog dana svoje majke koja je umrla 9. svibnja 1905. godine svečanom misom u lokalnoj crkvi, konačno izborila za Majčin dan.
Na njenu inicijativu 8. svibnja 1914. godine Američki je kongres donio odluku da svaka druga nedjelja u svibnju postane nacionalni praznik Majčin dan.

Štoviše, kako je crkvu za vrijeme misa ukrašavala stotinama crvenih i bijelih karanfila (crveni su bili u počast živih, a bijeli u počast svih preminulih majki) Anna Jarvis je odgovorna i za izbor cvijeća kojim se otada tradicionalno obilježavao Dan majki. Nedugo nakon SAD-a, Dan majki postao je praznik i u Engleskoj, zatim u Švicarskoj (1917.), Norveškoj (1918.), Švedskoj (1919.), Njemačkoj (1922.) i Austriji (1924.), a potom se običaj proširio po cijeloj Europi i svijetu.

Iako je u prošlosti ovaj praznik imao velik značaj za emancipiranje i poboljšanje položaja žena u društvu, Dan majki se u novije vrijeme svodi na također lijepo i dobrodošlo darivanje i ugađanje majkama i bakama.

Toga dana se majke i bake uglavnom darivaju cvijećem (bijeli i crveni karanfili su uglavnom zaboravljeni), te čestitkama i malim poklonima koje su izradila njihova djeca i unuci. K tome, na Majčin dan, djeca i očevi mamama donose doručak u krevet i sami kuhaju svečani ručak ili se baš kao i nekad cijele obitelji okupljaju na svečanom ručku kod starijih mama i baka.

Jedan prigodna pjesma Sergeja Jesenjina

Pismo majci

Jesi li živa, staričice moja?

Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.

Nek' uvečer nad kolibom tvojom

ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često

zbog mene veoma zabrinutu

i da ideš svaki čas na cestu

u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često

uvijek isto priviđenje muči:

kako su u krčmi finski nož

u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!

Od utvare to ti srce zebe.

Tako ipak propio se nisam

da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,

i srce mi živi samo snom,

da što prije pobjegnem od jada

i vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu

rašire se grane pune cvijeta.

Samo nemoj da u ranu zoru

budiš me k'o prije osam ljeta.

Nemoj buditi odsanjane snove,

nek' miruje ono čega ne bi:

odveć rano zamoren životom,

samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!

Nema više vraćanja ka starom.

Ti jedina utjeha si moja,

svjetlo što mi sije istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često

viđaju onako zabrinutu,

i ne idi svaki čas na cestu

u svom trošnom starinskom kaputu.