Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Još jedan literarni rad učenice 8.f razreda, Marije Grljušić, te Matea Dujića, 8.e razreda sa vrijedne radionice hrvatskoga jezika.

Zašto je najteže uvjeriti pticu da je slobodna i da to može sama sebi dokazati samo ako malo vježba?

Mnogo ljudi je uvjereno da nemaju svoju slobodu. To je netočno. Oni ne znaju da su svi slobodni i da tu slobodu treba iskoristiti na pravi način. Kao što ptica zna letjeti, ali sputana krletkom zaboravi da je krila mogu odnijeti bilo gdje i na bilo koju visinu, tako i čovjek odrastao uz mnoga upozorenja poput: „Nemoj trčati, past ćeš!“, „Nemoj skakati, slomit ćeš nogu!“ itd., zaboravi da snagom volje može postići mnogo više. I pticama i ljudima potrebno je samo malo vježbe da bi se vinuli do svog cilja. Strast, ljubav i želja polazna su točka sloboda, a ako još imamo i nekoga da nas podupre i da nam bude oslonac, uspjeh nam je zagarantiran. Ponekad ćemo udariti u zid navikli na slobodu bez ograničenja, ali mala je to cijena koja nas obuzme kada uspijemo kao pojedinci. U tom slučaju čovjek postaje ptica, a njegov svijet nebo bez granica.

Marija Grljušić, 8.f

TEČE I TEČE, TEČE JEDAN SLAP, ŠTO U NJEM ZNAČI MOJA MALA KAP

            Svaki je trenutak života osmišljen, a pogotovo onda kad nam ljudski izgleda besmislen. Više smo od brojeva u nekoj bezimenoj masi.

            Mojim rođenjem upaljena je još jedna svjetiljka da obasjava svijet. Ona gori snagom ljubavi. Pitate se zašto? E, pa reći ću vam.

            Ja sam dio svijeta u kojem živi, jedna mala jedinka gledana mikroskopom što sačinjava ovaj svijet. Ah, kako bih ga želio promijeniti! Kad bi me barem mogao netko čuti da me upita kakav bih svijet htio!

            Zamislite koliko je vremena potrebno da se jedan čovjek začne, rodi, odrasta, a samo jedan trenutak da taj isti čovjek umre i nestane kao da nikad nije ni postojao. Moramo graditi veliku ljubav u nama. Ne shvaćamo život kao kratko iskustvo koje nam treba pružiti radost, a da pri tom ne povrijedimo druge. Imamo pravo na više nego što mislimo.

            I tako teče i teče ovaj svijet, što u njemu znači moje mišljenje i moj život? Što mislite, hoće li me itko čuti? Svima želim da neustrašiva srca krenemo na put osvajanja odlučnosti. Tako je malo potrebno da budemo sretni. Sunčano jutro i kristalno plavo nebo razveselit će i najtužnije lice. Isprsimo se, izravnajmo ramena i nasmiješimo se! Pokažimo svijetu do čega nam je stalo.

Mateo Dujić 8.E

Mentor: A. F. Gligora