Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Učenici petih razreda su iz nastavnog predmeta informatika pokazali umijeće rada u MS Word – u napisavši sastavak na temu „Želio/željela bih biti kad odrastem“.

Napomena: U prilogu možete pronaći i ostale skenirane sastavke.

MOTOCROSS

Motocross je jako zanimljiv i atraktivan sport. To je ekstremni sport. Motocross je moj san i to jako volim. Obožavam ekstremne sportove, adrenalin i uzbuđenja. Kada odrastem želio bih biti jedan od natjecatelja motocross natjecanja. Naravno, volio bih biti i jedan od najboljih u svijetu. Išao bih na razna natjecanja, a san mi je Masters of Dirt. Putovao bih po cijelom svijetu zajedno sa svojom ekipom i svojim motorom. I sada jako volim gledati taj sport i već sada na svom malom motoru učim ono osnovno, kao što je dizanje na zadnji kotač, dizanje na prednji i još neke osnove. Išao sam na četiri moto partija u Kninu i vozio se na mnogim motorima. Motoristi su moji idoli jer su oni ljudi dobrog i mekanog srca, a jako vole pomagati starijima. Oni izgledaju opako jer imaju nekoliko tetovaža i vole zvuk motora i miris benzina, ali oni su jedni od najboljih ljudi na svijetu. Obožavam se slikati, sjediti i vozati na motoru jer se tu mogu opustiti i izbaciti sve iz glave, baš radi tog zvuka i osjećaja koji motor pruža. To je moj san i najveća želja pa se nadam da će mi se bar pola ovoga sna ostvariti i uljepšati moj život.      

Ivan Jozić, 5.C

Željela bih biti kad odrastem

Kada odrastem željela bih biti slikarica, zato što volim crtati. Nadam se da će se moj san ostvariti. Ponekada sam i razmišljala i o tome da postanem meteorologinja zato što volim takve stvari, ali sam vidjela da mi to i nije baš jača strana.

Oduvijek sam mislila da ću postati meteorologinja i maštala sam o tome, ali u 4. razredu primijetila sam da mi bolje ide crtanje. Volim crtati prirodu, neobične stvari, cvijeće, itd.  Možda bih željela  biti i nastavnica likovne kulture.  Za mene je crtanje nešto najljepše životu.

Voljela bih da se moja želja ostvari i da jednom postanem poznata slikarica. Ako mi budu dobre ocjene, upisati ću likovnu akademiju.

Anđela Garić, 5.D

ŽELIO BIH BITI KAD ODRASTEM

Moj životni san i cilj je da postanem vozač motocrossa.

Volio bih biti uspješan i dobar čovjek.

Volio bih imati  sretnu i uspješnu obitelj. Cilj mi je biti uspješan u osnovnoj i srednjoj školi i upisati gimnaziju.

Kad bih imao motor, volio bih imati KTM Duke 400cc.

Kada bih vozio motor, osim crossera imao bih i supersport motor,

npr.Honda Cbr1000rr.

Moji roditelji bi se  ponosili  kad bi bio uspješan i pametan.

Neki to rade za roditelje, ali mi bi uspješni trebali biti radi

sebe. Moj prijatelj i ja  zajedno ćemo putovati kroz svijet

motorima. Nama je život motor i volimo ih.

Smeta mi što neki ljudi rade ono što ne vole, mi trebamo raditi

ono što volimo.  Znam što ću biti kad narastem i mislim

da svi mi trebamo imati neki cilj u životu.

Želio bih imati puno djece koja će biti pametna i uspješna

na mene. Volio bih da mi sin također bude veliki i poznati

motorist. Mislim ako svi budemo uporni i budemo držali

do našeg cilja, da ćemo uspjeti. Neki ljudi se ne trude dovoljno,

a žele biti  nešto posebno.  Želim biti čovjek sa svojim

ciljem. Mi svi bi trebali imati svoje ciljeve. Ako posao  radimo sa zadovoljstvom i

ljubavlju, to je naš pravi posao koji volimo.

Ovim želim istaknuti svoje mišljenje. Naravno, svatko ima

svoje mišljenje, ali mislim da će se barem neki složiti sa mnom. Volio bih da svi budu zadovoljni i sretni sa svojim

životom. Svi bi mi željeli postati slavni, ali rijetko tko bi želio

biti skroman. Ja bih želio biti   skroman i sretan čovjek.

Ovim sam želio reći što bih želio biti kad narastem.

Gabriel Lovrinović, 5.d

ŽELJELA BIH BITI KAD ODRASTEM

Kad odrastem željela bih biti dizajnerica. Zato što volim crtati i kombinirati stvari i odjeću. To mi je zabavno. Puno toga sam promijenila što bih htjela biti kad narastem, ali ovo je sigurno. I uvijek kada mi je dosadno kod kuće kombiniram svoju odjeću ili kad dođem kod prijateljice. To nas zabavlja.

Još bih željela biti trenerica plesa. Zato što jako volim plesati i smišljati korake. I u plesu također mogu kombinirati kostime pa ga i zbog toga volim ples. A i volim ga zato što jako volim glazbu. Već sada crtam odjeću i pravim nešto od krpa. I smišljam korake za plesove. Idem i na ples u školi pa mi je to super. Jako bih htjela ovo biti kad odrastem. Nadam se da hoću i da ću u tom poslu biti jako dobra. Do sada nisam promijenila puno mišljenja oko toga što želim biti kad odrastem pa se nadam da neću ni sada.

Već sada razmišljam o tome što ću sve raditi. Htjela bih vrijeme premotati u budućnost pa da vidim gdje ću raditi i hoću li biti dizajnerica, ali na žalost to se ne može. Eto to je moj sastavak. Nadam se da vam se svidio.

Tina Čuturić, 5.e

Željela bih biti kad odrastem

       Još uvijek sam mlada i pred mnom je veliki život koji me očekuje. U igrama i razgovoru željela bih biti medicinska sestra. Do nekoć sam htjela biti stomatolog. Medicinska sestra želim biti jer pomažem bolesnim ljudima i ljudima koji imaju probleme. Moja rodica također je medicinska sestra i radi u Domu zdravlja Knin. U budućnosti, isto kao i ona, želim tamo raditi i brinuti se o djeci i odraslima. Jedino čega se malo bojim su veće količine krvi, zato baš ne bih voljela asistirati pri operaciji. Mnoge sestre u bolnicama doživjele su smrt nekog pacijenta. To je jako tužno i ako se ja nekad budem bavila tim poslom ne bih željela gledati osobu kako umire. Kao mala bojala sam se cjepiva, infuzija i slično, no i sad me zna biti strah.

Volim pomagati drugima i pružiti im nadu i pomoć na bilo koji način. Postoji mnogo ljudi koji su bolesni, a nemaju gdje živjeti, kopaju po gradskim kantama za otpad, žive na ulici, a ja bih voljela da se grad udruži i pomogne takvim ljudima. Recimo, da sve bolnice svijeta doniraju malo novca da se napravi ustanova za bolesne i nemoćne, a također i za nezbrinute. Na taj bi način pomogli svim ljudima koji nemaju zdravstveno osiguranje ili skrb. Još bih pokrenula akciju čišćenja okoliša jer većina ljudi umire i oboli od nečistoće zraka i smrada dima iz automobila i raznih tvornica. Život bi tada bio ljepši i imali bi zdraviju okolinu u kojoj bi naši potomci rasli i boravili. Zamislite kada bi cijeli svijet bio pun osmijeha. Iskreno mene ne zanima hoće li  moj prijatelj biti tamnijeg ili svjetlijeg tena, imati plavu ili smeđu kosu, biti bogat ili siromašan, meni je bitno da bude pravi prijatelj. Tako i medicinske sestre ljude ne gledaju po vanjskim osobinama nego unutarnjima, onima koje nam iskreno govore sve o sebi. Svijet bi bio puno ljepši kada bi svi bili zajedno, sretni i veseli.

Matea Perić , 5.e