Susretala sam se sa roditeljima koji nikako nisu htjeli čuti ništa negativno o svojoj djeci, ali je ponekad dobro prihvatiti konstruktivan savjet kako bi se izbjegli problemi koji kasnije mogu imati veće posljedice.

Mnogo se govorilo (i još se govori) o tome koliko se obrazovni sistem i odnos djece i roditelja prema edukaciji i edukatorima u novije vrijeme promijenio. I to ne na bolje. Svi se sa nostalgijom sjećaju nekih i ne tako davnih vremena kada je učitelj uživao povjerene i poštovanje cijelog društva i kada se nije moglo zamisliti da roditelj, a kamoli učenik, makar i pomisli podignuti glas u razgovoru sa profesorima. Danas u svijetu, učitelji se u području obrazovanja zadržavaju u prosjeku 4,5 godine, bježeći glavom bez obzira iz prosvjete u neke druge, humanije profesije. Većina njih kao razlog za odustajanje navodi nemogućnost suradnje sa, pazite, ne djecom, nego roditeljima!

Kod nas to vrijeme još nije došlo, iz razloga što promijeniti profesiju nije ni jednostavno ni lako onima koji su ovaj put izabrali zbog ljubavi prema djeci i podučavanju i zbog želje da, utječu i na one na kojima svijet ostaje, barem malo pomognu da planeta na kojoj živimo postane bolje mjesto.
Naravno kako je sistem prije 50 godina bio loš. Ne želimo učitelje koji će nositi štap u školu i djecu plašiti hrpom kukuruza koja stoji u svakom uglu učionice. Mi, zapravo, ih ne želimo kažnjavati, nego ih želimo učiti i odgajati, a to je i posao roditelja. Mi želimo na satu imati dijete kojem roditelji svakog dana usađuju želju za znanjem. Samo od takve djece možemo izvući maksimum i pomoći im ostvariti svoj puni potencijal.

Za početak, mi smo učitelji, ne dadilje. Mi smo učitelji profesionalci koji rade sa djecom svakoga dana i često vidimo vašu djecu u drugačijem svjetlu nego što ih vi vidite. Ako vam damo savjet, ne odbijajte ga. Usvojite ga i primijenite na isti način kao što biste usvojili savjet doktora ili odvjetnika. Susretala sam se sa roditeljima koji nisu htjeli čuti ništa negativno o svojoj djeci, ali je ponekad dobro prihvatiti blagovremeni savjet kako bi se izbjegli problemi koji kasnije mogu imati veće posljedice.

Suradnja s roditeljima

Vjerujte nam. Kada bih rekla roditeljima da njihovo dijete ima problem sa ponašanjem, mogla sam vidjeti kako im se diže kosa na glavi. Odmah su bili spremni braniti svoje dijete. Najviše me naljuti kada kažem majci kako je njen sin nešto loše uradio, a ona se okrene njemu i pita ga: “Je li to istina?” Pa, naravno da je istina! Upravo sam vam rekla. Molim vas, nemojte tražiti od njegovih prijatelj ili prijateljica iz razreda potvrde kako se to zaista dogodilo. To će samo poniziti učitelja i oslabiti suradnju između učitelja i roditelja.

Ne tražite izgovore! Ako zaista želite pomoći svom djetetu i učiniti ga uspješnim, prestanite ga opravdavati i tražite izgovore za svaki propust ili lošu ocjenu. Naravno kako postoje objektivne situacije koje mogu spriječiti dijete da na vrijeme izvrši zadatak, ali to može biti izuzetak, nikako pravilo. Jer, ako od malena nauče kako umjesto sjesti i zagrijati stolicu, rješenje traže u zaobilaženju obaveza, što mislite, kako će se ponašati kad odrastu? Pa isto tako, naravno!

Molim vas, ne govorite učitelju neistine, naročito ne pred svojom djecom. Zamislite situaciju u kojoj roditelj dolazi u školu na razgovor sa učiteljem i, u želji opravdavanja svojeg djeteta svjesno zaobilazi istinu i to pred djetetom. Znate li kako ste vi svom djetetu uzor? Ako vi govorite laži, poruka koju njemu šaljete jeste kako je u redu lagati. Želite li dijete koje će vas sutra lagati?

I najvažnija stvar koju nikako ne smete zaboraviti, vaša djeca su vaše ogledalo! Ako na sat dođu bez domaće zadaće, učitelj skoro nikad neće okriviti dijete, već roditelja koji je to dozvolio. Vi ste ga odgajali, vi mu usadili osnovne vrijednosti, od vas je naučio što je važno u životu. Zato, ako vama nije bitno ima li ili nema vaše dijete zadaću i je li lekcija naučena, neće biti važno ni djetetu. Vaša posvećenost djetetu i njegovom obrazovanju najbolji je motiv svakom učeniku!

Izvor:

Ucenici.info