Zovem se Josip Gašpar,imam 9. godina i idem u 4. razred Osnovne škole Domovinske Zahvalnosti područnog razrednog odjela Kijevo. Po završetku trećeg razreda svi moji vršnjaci, a i mlađi  napustili su školu i ja sam ostao sam... Molio sam mamu de me prebaci u Vrliku, ali mama je imala druge planove. Nije željela da se škola zatvori, ostala je uporna u svojoj zamisli i ja sam se morao pomiriti s tim.Mama me je uvjeravala da je to dobro za mene i da ću imati puno bolje znanje kada sam sam u školi.

I tako je krenula  nova školska godina.U početku mi je bilo jako neobično, ali uz pomoć učiteljice Ivanke Perić jako sam se brzo privikao i prihvatio da sam sam. Istina, nedostaje mi  društvo mojih vršnjaka, ali i ovako je lijepo.Imam svu moguću pažnju mojih učiteljica i vjeroučitelja. Mislim da sam čak postao njihova maza. Sad bih volio da i nakon završenog 4. razreda mogu ostati u Kijevu i da škola dobije više đaka.