2013-10-17 17:21:28 Literarni radovi učenika Donosimo Vam tri literarna rada učenika osmih razreda. U nastavku pročitajte radove na temu "Putovima moga kraja" i "Sve bude i traje i prođe - dobro i loše" PUTOVIMA RODNOG KRAJA
Petra Bradaš,8.f
Sve bude, traje i prođe - i dobro i loše
Svakom od nas dođe taj jedan dan u kojem se osjećamo kao da smo na sedmom nebu i sve je predivno kao u bajci. Trenutak kada osjećaš da je čitav svijet tvoj, kada si najsretnija osoba na cijeloj planeti i smatraš da će to zauvijek trajati, raduješ se iz sveg srca i odjednom, iznenada se desi nešto neočekivano i tada znaš da će se stvari promijeniti. Ostane čovjek bez emocija, i nastane samo praznina. Sve nade, svi snovi, sva sreća... Jedan od onih trenutaka kada se osjećamo kao da nema povratka, da više nikada neće biti isto. Izgubi čovjek vjeru u sebe, u život, u ljubav, u bolje sutra. Sve ono što je gradio danima, tjednima, mjesecima, godinama, propada u jednom trenutku. Ali ipak, i gore stvari su trajale. Tako trajale da smo mislili da kraj nikada neće doći, a došao je. I prošlo je. Tako će i ovo! Davno su rekli, ne pitaj me tko i kada, uglavnom rekli su, da sve bude, traje i prođe. I dobro i loše. I bolje i najgore. Dolores Medić,8.f
PUTOVIMA MOGA KRAJA Svakoga jutra kada se probudim i pogledam kroz prozor, iznenadi me ljepota moga grada. Sve te mješavine raznih boja, veselih i tužnih. Kada prolazim gradom, promatram ono što nam je Bog dao. Sva ta lijepa stabla, koja sada, dok vlada jesen, imaju raznih boja po sebi. Svako stablo je različito, kao da svako predstavlja, nešto drugačije, nešto novo. Ugodno je putovati mojim krajem, i vidjeti sve te silne ljepote. Sam pogled na Dinaru može vas zadiviti, a Krčić bi vam oduzeo dah. Kada dođem u neki drugi grad, gdje je sve umjetno, gdje nema trave i zelenila, probudi se neka tuga u meni tada počinjem cijeniti svoj grad. Moj grad, koji je pun zelenila i različitih boja. Kad bi se popeli na Dinaru, pogled bi vas oduševio. Taj pogled,taj sjaj, ta ljepota i onaj osjećaj kada znam da je to moj grad, grad u kojemu provodim svoje djetinjstvo, u kojem nikada neću prestati biti dijete i u kojem ću uvijek biti mamina djevojčica. Knin će uvijek biti grad u kojem ću se osjećati sigurnije, jer on je moj dom. Kada idem na selo, vozim se prema njemu, gledam tu prirodu, te silne životinje, te beskonačno velike livade na kojima možete pronaći sve, od tratinčice do maslačka. I ta brda sa neobičnom modrinom u sebi, kao da svako brdo ima oči, osjećaj da te svako od njih promatra. Rijeke su uzburkane i razigrane, baš poput djece. Djece koje nije briga što će tko reći na njihovu buku i na njihovu razigranost. Petra Barać ,8.f |
Osnovna škola Domovinske zahvalnosti Knin |