Ljetno računanje vremena uvedeno je kako bi se moglo bolje iskoristiti duge ljetne dane, a najviše koristi državama koje su udaljenije od ekvatora. Danas ga upotrebljava 70-ak zemalja.

U Hrvatskoj je uvedeno 1983. godine, kao i u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji. U Europi je taj koncept prvi put uveden u nekim državama tijekom 1. svjetskog rata, a potom je uglavnom napušten, sve do energetske krize šezdesetih i sedamdesetih kada su ga europske zemlje počele ponovno usvajati.