Odnos ljudi i okoliša

Iz dana u dan zagađenje je sve veće. Javnost to spominje i ukazuje na važnost očuvanja okoliša, no sve je to kratkotrajno. Ljudi se na trenutak zgroze i shvate da i sami pridonose zagađenju, no zbog zadovoljavanja ne samo svojih, nego i potreba onih od čijeg mišljenja strahuju vrlo brzo zaboravljaju na prirodu i svijet oko sebe, na ono što je bitno, na ono zbog čega smo svi ovdje na Zemlji. Nitko ne mari za naš planet unatoč činjenici da je to jedini dom svih nas. 11. prosinca 1997. sve države svijeta dobile su priliku potpisati ˝Protokol iz Kyota˝, dodatak međunarodnom sporazumu o klimatskim promjenama kojim bi se smanjilo ispuštanje šest stakleničkih plinova za 5% do 2012.

Održan je u organizaciji Konvencije Ujedinjenih naroda za klimatske promjene (UNFCCC) . Protokol je stupio na snagu 16. veljače 2005. kada ga je i Rusija, jedan od tri najveća emitera stakleničkih plinova ratificirala. No SAD, najveći potrošač fosilnih goriva na svijetu, s čak 36% emisije, odbio je ratificirati ugovor te je izjavio da je protokol za njih preskup. Sramotno je da se vodeće zemlje ne zalažu za smanjenje emisije stakleničkih plinova (glavnih uzročnika globalnog zatopljenja),  nego za izgradnju nuklearnih postrojenja te industriju koja se zasniva na potrošnji fosilnih goriva koja sadrže veliku količinu CO2, i zajedno s ostalim stakleničkim plinovima stvaraju tzv. efekt staklenika te Zemlji onemogućavaju ispuštanje topline u svemir. Priča se o smaku svijeta, velikom asteroidu koji će pogoditi zemlju, potresu ili čak o posjetu izvanzemaljaca koji će uništiti cijelo čovječanstvo. Svijet kao da namjerno zanemaruje potrebu za zaštitom okoliša i činjenicu da smo mi za nju odgovorni. Potrebno je postaviti samo dva pitanja o zaštiti okoliša:,,Ako ne sada, kada ćemo?˝, i, ,,Ako ne mi, tko će se pobrinuti o prirodi?˝ To nitko ne shvaća ozbiljno, ljudi kao pojedinci također zanemaruju posljedice njihove nepažnje koje su iako minimalno, štetne za prirodu te pridonose zagađenju.  Podsjetimo se da je samo malo truda potrebno da Zemlja posatne ljepšim mjes tom. Svaki dan izumre 50-150 vrsta životinja zbog promjene staništa koje nastaje kao posljedica globalnog zatopljenja. Najtužnija je činjenica da smo mi oni odgovorni za smrt brojnih živih bića, a tako i nas ljudi... Dok se određene zemlje razbacuju onim što imaju, neki nemaju od čega živjeti, zašto? Upravo zbog toga što oni vraćaju dug prirodi za sve one koji je svjesno uništavaju zbog svoje dobrobiti. Razgovorom o ekologiji podrazumijevamo i probleme vezane uz zagađenje zraka i voda te deforestacije (uništavanja šuma zbog povećanja poljoprivredno obradivih površina). Do svih navedenih problema dolazi z bog razvoja industrije. Ipak postoji rješenje, npr. ugrađnja pročišćivača koji bi uvelike smanjili zagađenje voda te pošumljavanje kojim bi se djelomično nadoknadili gubitci šuma pri nastanku poljoprivrednih površina . No za one koji ne misle na buduće naraštaje to je preskupo, ne shvaćaju da je i priroda ranjiva baš poput nas. Isto tako ne razumiju važnost voda, šuma, mora. Kada umjesto stabala uz vodu budemo gledali nuklearna postrojenja, umjesto te vode samo sasušeno blato, a umjesto ptica na nebu samo oblake dima, kada iz Zemlje iscrpimo sva nam dana blaga, kada uništimo sve šume, zagadimo sve vode i ubijemo posljednju životinju, vidimo da više nemamo od čega živjeti, shvatit ćemo da se novac ne može jesti, piti ni udisati. Postat ćemo svjesni toga da smo pogriješili, no nažalost bit će prekasno...

Martina Čuljak

Originalni dokument sa slikama možete skinuti ispod teksta.