Mnogima se  ova ideja o školskim uniformama ne sviđa, no mnoge države su je uvele u svoj obrazovni sustav. Smatra se da se ovako potiče jednakost jer postoji niz slučajeva da učenici maltretiraju jedni druge zbog odjeće kao statusnog simbola. Naime, mnogi ne priznaju nikakvu jeftiniju odjeću već samo marke pa učenici koji takvu odjeću ne nose, postaju predmetom omalovažavanja i izrugivanja.

Nacionalno vijeće učenika Republike Hrvatske također se zalaže za  uvođenje uniformi u hrvatske škole jer smatraju da bi se tako poboljšali uvjeti u školama. Slikovito o tome kažu: 'Samo jedan potez čarobnim štapićem i sva djeca u školi ili u razredu su odjevena isto. Sada se razlikuju samo po onome što im je darovala priroda: visini, boji kose, boji očiju...Odnosno njihovim karakterom, na koji su utjecali njihovi roditelji odgojem. Tada će se oni međusobno poznavati samo po onome što stvarno jesu: pametni i vrijedni, dobri ili loši prijatelji.'
Odjeća  ne bi trebala biti nešto zbog čega bi se djeca jedna drugima rugala, što je čest slučaj. Jer ožiljci koji nastaju na dječjoj duši zbog ovakve, materijalne osnove, često ostaju za cijeli život i što je još gore, nikada ne uspiju zarasti.

Svjedoci smo kako se s nekim  učenicima izruguje  cijeli razred jer su – siromašni. Naime, živimo u vremenu poremećenih vrijednosti i ovakve su stvari više pravilo nego iznimka. Bi li školske uniforme ovome uspješno doskočile?

Ipak, s druge strane mnogi smatraju kako je odjeća mladima odraz bunta, karaktera i općenito način izražavanja pa su onda školske uniforme napad na slobodu izbora i općenito slobodu individue.

Moda je mnogima veoma važna stavka u životu, a svaka modna osviještenost pada u vodu kada se svakog, baš svakog dana mora oblačiti jedna te ista uniforma.

Ipak, uniforme nisu nepoznanica na našim prostorima. Ako zapitate svoje bake ili mame, sigurno će vam s nostalgijom pričati o vremenima svojih školskih dana, kada su se nosile kute kao oblik školske uniforme. Dakle, ispod se nosila obična odjeća, a iznad, poput jakne, uvijek se navlačila plava kuta i to ista i za djevojčice i za dječake.

No, to su također bila vremena kada se u školu nisu smjele nositi minice ili duboki dekoltei, što danas sve češće viđamo po našim školama, iako mnogi nastavnici smatraju kako je takva odjeća neprimjerena. Bi li onda doista jednolične, ali pristojne školske uniforme bile dobar odgovor za sve one koji se vole pomalo nećudoredno oblačiti te za sve one koji ljude oko sebe gledaju isključivo preko marke odjeće koju oblače?