| 2012-05-08 10:12:14 Knjiga mjeseca za svibanj - Zoran Pongrašić: Vidi majmuna Pa nisam valjda ja kriv što sam crnac?! Takav sam se rodio. A nitko nije sam kriv za svoje vlastito rođenje, zar ne? Krivi su roditelji. A za ovo moje kriv je moj tata. I mama, naravno, ali ne previše jer je ona, kako ovdje kažu - normalna, to jest bijela, a bijela je boja puno slabija od crne. Kriva je samo zato što nije pazila dok je studirala pa se zaljubila u crnca. To jest, u mog tatu. Moj je tata pravi crnac. Crn je kao ugljen. Kao unutrašnjost ormara. Kao dugačak tunel. Kao noć bez zvijezda. Ili možda kao noć s dvije zvijezde - njegovim očima, i jednim mladim mjesecom ako se nasmije. Za razliku od njega ja sam nijansu ili dvije svjetliji. Bolje bi bilo reći nijansu ili dvije manje crn. Takoreći tamnosmeđ. Valjda zbog one mamine slabašne bijele. U Nairobiju su me zbog tih nijansi svi čudno gledali. Ovdje nitko ne uočava razliku. Ovdje nijanse ne znače ništa.....
|
| Osnovna škola Domovinske zahvalnosti Knin |