Silvija Šesto Stipaničić rođena je 1962. godine u Zagrebu. Iza sebe ima više od dvadeset naslova namijenjenih i odraslima i djeci, te brojne nagrade koje je za taj rad primila. Piše i surađuje u brojnim listovima još od studentskih dana, a veliki dio života povezan joj je s radijskim medijem. Osim što je na radiju realizirala više od dvadeset radio-drama, još davnih dana započela je surađivati kao tekstopisac reklamnih poruka (copywritter) na jednom lokalnom radiju, a kasnije se taj posao razgranao i uz pisanje, reklame je i producirala. Za taj posao i nagrađena grand prixom na hrvatskom festivalu oglašavanja. U mladosti se aktivno bavila sportom te je bila reprezentativka u stolnom tenisu. Piše i za mlade i za odrasle. Evo nekoliko njezinih važnijih romana za djecu: Bum Tomica (1, 2, 3, 4 - 5. dio je u pripremi), Debela (nagrada „Ivana Brlić – Mažuranić, 2002.), Dnevnik jedne ljubavi, Pa to je ljubav, Pričalica, Tko je ubio pašteticu, Vanda…

Stručno povjerenstvo revizijom osnovnoškolske lektire odlučilo je uvrstiti pet naslova Silvije Šesto na lektirni popis (Bum Tomica i Bum Tomica 2, Debela, Tko je ubio pašteticu, Vanda).

Posjetitelji su imali priliku pobliže se upoznati sa životom i djelom ove autorice.

 Na književnom susretu našli smo se i mi; novinarska i literarna sekcija Osnovne škole Domovinske zahvalnosti. Uputila smo cijenjenoj gošći nekoliko pitanja te vam intervju prenosimo u cijelosti.

Jesu li likovi iz Vaših romana stvarne osobe?

Dio likova je stvaran, ali ne u cijelosti. Uzimam po malo od osoba kojima sam okružena i tako nastaje pojedini lik. Naravno, inspiracija su mi svakodnevne, obične situacije te ih ne mogu ni stvoriti bez svakodnevnih,običnih ljudi.

Kojim svojim djelom se najviše ponosite?

Ne mogu odabrati jedno djelo, sva me čine podjednako ponosnom. U zadnje vrijeme pišem bajke, baš one prave bajke za djecu koje im majke i očevi čitaju prije sna. Eto, u zadnje vrijeme me one najviše raduju.

Ali da, postoji ipak nešto što me čini najponosnijom osobom na svijetu – to su moja djeca.

U čemu pronalazite inspiraciju?

U svemu, u svakoj sitnici i svakom trenutku. Ponajviše u tabu temama, koje su svakodnevno prisutne u našim životima,ali tako teško progovaramo o njima.

Nekoliko Vaših djela je uprizoreno u kazalištu. Jeste li zadovoljni izvedbom?

Da, jako sam zadovoljna načinom na koji su moji romani izvedeni na kazališnim daskama. Redatelji i producenti uspjeli su uhvatiti onu nit vodilju kroz moja djela i na zadovoljavajući način ih prikazati.

Kojeg hrvatskog pisca najviše cijenite?

Najbolja hrvatska spisateljica za djecu je neosporno Ivana Brlić – Mažuranić. Njezina djela su svevremenska i svaka nova generacija djece istim žarom čita njezine priče.

Od suvremenih pisaca najviše cijenim Zvonimira Baloga,kojeg sam imala priliku i osobno upoznati.

Jeste li imali uspona i padova kroz život ili se sve lagano odvijalo?

Prirodno je nemoguće da čovjeku uvijek sve polazi za rukom. Ukoliko jest tako, treba se zapitati koliko je moralno ispravno to što čini. Život je pun uspona i padova. Najvažnija je vjera u sebe. Ne smijemo dopustiti da nas padovi poraze, oni su jednostavno sastavni dio života. Sve se može prebroditi, samo nam treba snaga, pozitivnost i dobri ljudi oko nas.

Jeste li prvi put u Kninu? Sviđa li Vam se naš grad?

Obzirom da imam mnogo rodbine u Biogradu na Moru, Knin mi nije tako daleka destinacija. Više puta sam bila tu, ponekad samo u prolazu, a ponekad sam se malo i zadržala. Vaš grad mi se svidio i vidim u njemu perspektivu. Evo, tu među vama već vidim neke književne duše, neke buduće pisce i spisateljice.

Pogledajte ostale fotografije u našoj FOTOGALERIJI.