Prvom od četiri nedjelje koje prethode Božiću započelo je vrijeme došašća ili adventa. Došašće označava vjeru kako će Isus ponovno doći, a mjesec prosinac razdoblje u kojem se vjernici pripremaju za blagdan Isusovog rođenja.

U vrijeme došašća kršćani preispituju kakav su život vodili u godini na izmaku i vrijeme u kojem možda donose i nove odluke koje će ih približiti Bogu i dobru.

Svakom je kršćaninu posebno drago predbožićno vrijeme - oni najmanji vole ga zbog darova, slatkiša i šarenih kuglica na boru. Oni pak stariji Božiću se raduju jer se tada okuplja obitelj, a često se vraćaju i stare uspomene. Tada svi slave dolazak Krista na zemlju, a posebno za taj blagdan, u našim je krajevima običaj pripremanja trpeze bogate jelom i pićem.

I tradicionalno božićno darivanje jedno je od obilježja slavlja Kristova rođenja, no važno je da se u cijeloj predbožićnoj "groznici" ne zaborave prave vrijednosti Božića.

Siromašna djeca iz sirotišta prva su palila adventske svijeće

Došašće se počelo obilježavati 567. godine te od tada kršćani iščekuju Božić u molitvi i postu. Kao simbol adventa u tradiciju je ušao adventski vijenac s četiri svijeće. Tako se prve adventske nedjelje pali i prva od četiri svijeća, a ideja o vijencu rodila se 1838. godine u hamburškom domu za siromašnu djecu.

Iz jednog starog zapisa doznajemo kako je dom Das Rahe Haus (Trošna kuća) u to vrijeme vodio evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern, koji je okupio siročad s ulice i udomio ih u jednoj staroj kući. U svome dnevniku zabilježio je kako se dosjetio da sa svojim štićenicima svakog dana u prosincu upali po jednu svijeću. Tako su u Trošnoj kući djeca palila svijeću tijekom svakodnevne molitve u došašću.

Pastor Wichern je stavljao svijeće na veliki drveni vijenac, na kojem bi se do Božića upalilo 24 svijeće. U svjetlosnom krugu svijetlilo je 19 malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća.

Prvo se pali prorokova svijeća

Običaj paljenja svijeća na vijencu brzo se proširio po evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim i na ostale europske i prekooceanske zemlje. Pred kraj 19. stoljeća u običaj je ušlo paljenje samo četiri svijeće za četiri nedjelje došašća.

Jedna od legendi o adventskom vijencu govori kako je prva svijeća nazvana prorokovom svijećom, druga je betlehemska, treća pastirska, a posljednja je svijeća anđela. Nakon što se četvrte nedjelje došašća zapali i posljednja svijeća, kraj adventa označava Badnjak, 24. prosinac.