Dječje samopoštovanje, kao važan aspekt socioemocionalnog razvoja, obogaćuje se uz prisutnost kućnog ljubimca. Ako u kući boravi ljubimac, roditelji i djeca često dijele brigu za njega, što konkretno znači da se djeca uče kako brinuti i njegovati živo biće koje je ovisno o njima. Dijete stječe osjećaj važnosti i uključenosti kada, u skladu sa svojom dobi, ispunjava zadatke koji se odnose na skrb oko ljubimca. Smatra se da dijete školske dobi može obaviti samostalno pojedine zadatke, dok tinejdžer u potpunosti može preuzeti na sebe brigu i odgovornost za ljubimca.

Djeca koja se brinu za svoje ljubimce imaju veću sposobnost razumjeti osjećaje drugih osoba, od svojih vršnjaka koji ih nemaju. Tu nije presudno posjedovanje ljubimca, nego suosjećanje koje djeca osjećaju prema njima. Društvo životinje pruža emocionalnu potporu jer stvaraju osjećaj bezuvjetne prihvaćenosti (za razliku od ljudi koji prosuđuju, kritiziraju), privrženosti, ljubavi i naklonosti.

Ljubimci mogu biti dragocjena pomoć kada djecu treba podučiti važnim životnim događajima. Dijete u obitelji koja ima ljubimca, vjerojatno će doživjeti i njegovu smrt. To bolno iskustvo i način na koji se roditelji nose s tom situacijom, značajno će utjecati na to kako će se dijete općenito nositi sa smrću tijekom života.

Posjedovanje psa povezano je s većom obiteljskom povezanošću, tj. nakon dolaska psa obitelj počinje više vremena provoditi zajedno. Dijete jedinac, djeca s manje braće i najmlađa djeca u obitelji sklonija su brinuti se o ljubimci i više se vežu za njih. Termin „društveno mazivo” opisuje fenomen u kojem prisutnost životinje potiče društvene kontakte među ljudima. Broj socijalnih kontakata djece s drugom djecom i odraslima povećava se tijekom same šetnje sa psom, a popularnost među vršnjacima raste nakon što su postali vlasnici ljubimaca. Pas može igrati veliku ulogu kada su oba roditelja zaposlena. On će uvijek predvidljivo reagirati, tj. pozdravljati dijete kada dođe kući.

Ljubimci mogu djelovati kao protektivni faktor tj. onaj koji omogućuje razvoj, ali također treba spomenuti i faktore rizika. Npr., u obitelji u kojoj nitko ne želi preuzeti brigu o ljubimcu može se pojaviti određena količina stresa.