Majka je, kao „sljedbenik“ novije odgojne prakse razmišljala logikom da moramo poštivati volju djeteta, itd. te je bila na semaforu 10ak minuta dok se dijete nije odlučilo prijeći cestu. Sve je to bilo u redu jer su išli iz šetnje. Međutim, nedugo nakon toga – ista situacija, ali odlazak u školu! Još 10 minuta do početka nasave, a on stoji na semaforu. Majka kuha i kuha... Jedino što je napravila je pokušala održati samokonotrolu. Uspjela je (iskontrolirati sebe), ali je dijete zakasnilo u školu. Sad se postavlja pitanje, gdje je nastala pogreška? Drugi put? Prvi put? Ili kad je majka odlučila dopustiti djetetu da se ponaša kako hoće.

Iako u razvijenijim zemljama se polako napuštaju razmišljanja o tome da se sve mora pitati dijete, da je njegova volja ono što je najvažnije itd. (ima još puno toga, ali može doći do toga da netko „krivo“ shvati poruku), kod nas još uvijek „vrijedi“ nešto drugo.

Ako slučajno imate (a vjerojatno imate svi, samo je pitanje u kojem stupnju) dijete koje je „razmaženo“, koje „ne sluša“, kojemu se „ništa ne da“, onda je ovo knjiga za vas. Svi koji su bili na mojim roditeljskim sastancima znaju da svaki put  ponovim rečenicu: „Jeste li vi vašim roditeljima smjeli raditi ono što vaša djeca rade vama?“ Ako je odgovor: „Nisam“, onda je ovo prava knjiga za vas.

Dakle, pravac knjižnica i dignuti, a i za kupiti (vidjeh na internetu je oko 70-ak kuna) ne bi bila šteta (ja jesam).

Robert Shaw i Stephanie Wood: Epidemija popustljivog odgoja : zašto su djeca nevesela, nezadovoljna, sebična... te kako im pomoći

(jedna zahvala učiteljici Luciji Petrović koja mi je preporučila ovo za čitanje)

Željko Tomljenović, psiholog