Spaljivanje je jedan od modernijih načina uništavanja otpada, a sve se više ljudi usmjerava prema spaljivanju otpada, što posebno vrijedi za veće gradove kojima polako nedostaje prostora za odlaganje deponija. Odnosno radi se o pomanjkanju prostora udaljenima od centra grada.

Zanimljivo ali znate li da spalionica može biti smještena u centru grada iz razloga što elektrofilteri osiguravaju čišćenje izlaznih plinova, što znači da aerozagađenja praktički nema. Na taj se način ukloni se 99% prašine i mnogi teški metali. Možemo reći kako je spalionica higijensko - sanitarna jedinica koja doprinosi higijensko - sanitarnim uvjetima življenja u naseljenim krajevima.

Međutim kako skoro u svemu postoji pozitivna i negativna strana, tako je slučaj i kod spaljivanja, jer dimni plinovi nastali spaljivanjem štetni su i moraju obavezno proći postupak pročišćavanja, nakon čega se ispuštaju u atmosferu.

Kad pričamo o pozitivnim i negativnim stranama, možemo spomenuti kako spalionice emitiraju stakleničke plinove, ali ipak doprinose smanjenju količine emitiranih stakleničkih plinova koji se emitiraju nakon što se otpad odloži na odlagalište. Na odlagalištima se u anaerobnim uvjetima razvija metan koji ima 22 puta veći staklenički potencijal od ugljikovog dioksida.

Zbog buke koju stvaraju postrojenja se nalaze dalje od stambenih objekata. Osim postrojenja, buku proizvode i vozila koja dovoze otpad. Treba spomenuti kako se buka može smanjiti reduciranjem izolacije glavnih prozvođača buke i primjerenom konstrukcijom.