Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Božić u mojoj obitelji

Božićni ugođaj u mojoj obitelji počinje paljenjem prve svijeće na adventskom vjenčiću. Prve borove grančice i mašnice kao da udahnu veselje i radost sivim zimskim danima.

 „Kuća mora blistati“, kaže mama. Sveti Nikola kratko nas posjeti s nekom sitnicom. Bude tu slatkiša, a ponekad i šiba. Na Svetu Luciju tata i ja sijemo pšenicu. Svaki dan je zalijevamo i veselimo se prvim zelenim listićima. Za Božić ispod bora mora biti bogata i gusta. S radija dopire pjesma Božić dolazi. Ništa na svijetu ne miriše kao Božić. Nekoliko dana prije peku se razne vrste kolača i taj miris nikada neću zaboraviti. Badnjak je svečan i miriše na bakalar. Kitimo bor svjetlucavim kuglicama. S nama je tada i baka koja dolazi iz Zagreba. Ona voli pričati o svojim Božićima u Lici kad je bila dijete. Bili su siromašni, ali su Božić slavili. Stavljali su slamu po kući i po njoj su se igrala djeca. Ukras za božićno drvce bilo je suho voće ili su ga izrađivali sami od sjajnoga papira. Zato baka danas svoj bor pretrpava šarenim kuglicama i šljokicama. Na Badnjak odlazimo na svečanu misu-polnoćku. Volim ići na polnoćku jer se na kraju rukujem s ljudima koje i ne poznajem, a osjećam se kao dio jedne velike obitelji. Obiteljski objed najljepši je dio. Obožavam tuku s mlincima, francusku salatu i bakinu orahnjaču.

Nismo uvijek skupa za blagdanskim stolom jer tata često radi za blagdane, ali uvijek se sjetimo da smo sretni što imamo jedni druge i što smo zdravi. Da barem Božić traje cijelu godinu.

Karlo Crljić, 6. c